Ahemenidsko Perzijsko Carstvo osnovao je Kir Veliki (poznat i kao Kir II. Perzijski) oko 550. pr. Kr. Carstvo je nazvano prema Ahemenu, vladaru zemlje Persis (iz tog je naziva kasnije izvedeno ime Perzija), koja se nalazila na prostoru današnje pokrajine Fars na jugu Irana. Ahemen je navodno živio u 8. st. pr. Kr., no ne postoje nikakvi pouzdani podaci o njegovu postojanju te je moguće da se radi o mitskoj figuri. Kir Veliki pomoću vojne je sile ujedinio dva najveća naroda na tom prostoru, Perzijance i Medijce, te preuzeo titulu šahanšah („kralj kraljeva“ ili „veliki kralj“). Njegovo je carstvo steklo tolik značaj da je postalo obrazac prema kojem se odlučivalo je li neka država carstvo ili nije. Neka od njegovih obilježja koja su postala karakteristična za kasnija carstva su: ekstenzivan cestovni sustav, zajednički jezik i novac te velika kulturna, vjerska i etnička raznolikost uz izraženu centralizaciju moći. U vrijeme vladara Darija I. i njegova sina Kserksa I. (zadnja četvrtina 6. i prva polovica 5. st. pr. Kr.) Ahemenidsko Carstvo prostiralo se na trima kontinentima (Azija, Afrika i Europa) te su njegove granice obuhvaćale oko 8 milijuna kvadratnih kilometara od doline rijeke Ind na istoku do sjeveroistočne granice Grčke na zapadu te Egipta na jugu. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, Carstvo je oko 480. pr. Kr. imalo oko 50 milijuna stanovnika, tj. oko 44% svjetskog stanovništva. Međutim, neki su znanstvenici kasnije osporili tu brojku, tvrdeći da je Carstvo zapravo imalo oko 35 milijuna stanovnika ili da je ukupno stanovništvo svijeta bilo veće nego što se obično pretpostavlja. Unatoč svojoj veličini i moći, Ahemenidsko Carstvo uništeno je nakon svega pet godina ratovanja protiv Aleksandra Velikog. Time je počela nova epoha – helenizam, razdoblje u kojem se grčka kultura proširila na Bliski istok i istočno Sredozemlje.
