Povjesničari i znatiželjni istraživački novinari otkrili su da naše znanje o invaziji na Normandiju nije potpuno i da su neke od tragedija koje su tome prethodile skrivane od javnosti.
Duga obuka
Dana 6. lipnja 1944. godine započela je operacija poznata pod imenom Dan D. Bila je to najveća invazija provedena ikada u povijesti. Ona je trajala sve do 30. kolovoza 1944. godine. Poduzeta je kako bi se otvorilo novo bojište protiv njemačkih snaga i tako se ubrzao proces sloma nacističke Njemačke. Njoj je prethodila duga obuka koja je vojnike trebala pripremiti na sve ono što ih uskoro očekuje. Vojni povjesničar Peter Caddick-Adams smatra da je sama obuka odnijela više života nego što se to dogodilo tijekom prva 24 sata iskrcavanja. O tome piše u svojoj knjizi “Pijesak i čelik” (Sand and Steel), no ovaj je podatak nekako ostao izbrisan u povijesti.
Rizik prevelikog realizma
S vježbama za operaciju masovnog iskrcavanja se započelo još krajem 1943. godine. Vježbe su se provodile na britanskoj obali danju i noću pod stalnom paljbom, kako bi se stvorile što realističnije okolnosti invazije i onoga što vojnike tamo očekuje. Proučavanje savezničke dokumentacije iz ove pripremne faze pokazuje da su nesreće tijekom vježbi bile svakodnevica. S prevelikim realizmom dolazi i rizik, zar ne. Zbog svega toga smatra se da je broj žrtava bio visok, no one su zataškavane, a sve to ne bi li se spriječio pad morala vojnika.
Paklene pripreme
Ove su brutalne vježbe trebala pripremiti vojnike na pakao. Zapravo , čini se da su vježbe za samo iskrcavanje bile nekada i strašnije od same invazije. Jedna od velikih tragedija u vrijeme priprema se dogodila na području jugozapadne Engleske u grofoviji Devon, u proljeće 1944. godine. Ovdje je bila organizirana vježba pod nazivom Tigar, a koja se provodila od 22. do 30. travnja 1944. godine i u kojoj je izgubljeno nešto malo manje od 1000 života. U njoj su stradali američki vojnici koje su, sudeći prema novim istraživanjima vojnih povjesničara, dijelom pobile vlastite snage u prijateljskoj vatri s pravim, a ne lažnim streljivom. Tijela pobijenih su nakon toga kažu tajno pobacana u masovnu grobnicu. No jedan je dio američkih vojnika tijekom ove vježbe stradao i malo kasnije u neočekivanom napadu njemačkih torpednih brodova. Unatoč tome što nisu svi vojnici poginuli u ovom napadu sve smrti su pripisane Nijemcima. Vlasti i dalje odbijaju potvrditi da je napadu Nijemaca prethodila prijateljska vatra. Povjesničari poput Caddic –Adamsa kažu da brojni pregledani materijali i iskazi svjedoka daju dovoljno argumenata za zaključak da je u globalu više vojnika stradalo u pripremama nego u prvom danu invazije na Normandiju. Prema procjenama u pripremama je živote izgubilo najmanje 5440 vojnika dok je u prvom danu ove operacije izgubljeno 4414 života.
Završit ćemo s riječima Caddick-Adamsa: “Da nije bilo teške, brutalne obuke (…) siguran sam da ne bismo uspjeli tog dana.”
Piše: Sonja Kirchhoffer
