U proljeće 1975. godine rat se u Vijetnamu bližio kraju, a Južni Vijetnam je bio na izmaku snaga. U kaosu koji je nastupio ljudi su strahovali za svoje živote i, naravno, živote svoje djece. U takvoj situaciji mnogi su se roditelji odlučili dati svoju djecu na usvajanje, kako bi im omogućili preživljavanje i bolji život. Upravo zbog te činjenice, da su uz siročad velikim dijelom evakuirana i djeca koja su imala roditelje, ova se operacija danas smatra kontroverznom.
Najava predsjednika Forda
Uoči sjevernovijetnamske ofenzive američki je predsjednik Gerald Ford najavio je evakuaciju vijetnamske siročadi iz Saigona 3. travnja 1975. godine. Operacija je službeno nazvana”Operacija Babylift”, a formalno je trajala između 4. i 26. travnja 1975. godine. U njoj je evakuirano više od 3000 djece. Ta brojka se razlikuje u različitim izvještajima, no kreće se negdje oko navedenog broja.
Prvi zrakoplov poletio u tajnosti
Prvi neslužbeni let ove operacije uzletio je iz Saigona bez svjetala na pisti i formalnog odobrenja za polijetanje, odmah nakon Fordove najave već 3. travnja 1975. Iza ovog nedozvoljenog leta stajao je Ed Daly, koji je bio pilot i vlasnik zrakoplovne kompanije World Airwaysa sa sjedištem u Oaklandu. Njegovi suradnici kažu da je Ed bio osoba koja je polazila od maksime “pravila su tu da se krše” zbog čega je bez većeg razmišljanja odlučio da će i prije nešto što vlada iz Washingtona da službeno odobrenje za početak evakuacije djece, krenuti s prvim dragocjenim teretom koji je obuhvatio nešto više od pedesetero djece i dvadesetak odraslih u pratnji. Znao je da time puno riskira, ali nije ga bilo briga, viši je cilj bio posrijedi. Kako je njegov zrakoplov World Airways DC-8 poletio bez odobrenja, a djeca su u njemu bila smještena u teretnom dijelu aviona bez sjedala i bez maski za kisik uzbunili su se duhovi jer niti južnovijetnamska ni američka vlada nisu odobrile Dalyjev let.
Fatalan službeni let
Nakon tog neslužbenog leta predsjednik Ford je odmah sutradan sazvao konferenciju za novinare u San Diegu u Kaliforniji i objavio da su odobrena sredstva za prijevoz siročadi. Sve skupa planirano je 30 letova zrakoplovima Vojnog zrakoplovstva. Cijelom je akcijom zapovijedao general-bojnik Edward J. Nash. Na službenom letu koji je krenuo već istog dana nakon odobrenja sredstava, avion koji je poletio iz Saigona u poslijepodnevnim satima se srušio uslijed mehaničkog kvara gotovo odmah nakon polijetanja. Zahvaljujući prisebnosti pilota dobar dio putnika je preživio. Zrakoplov je prizemljen u rižino polje, a tako je spašeno 176 života dok 138 osoba, od čega je bilo sedamdeset i osmero djece, nije preživjelo let.
Posvajanje djece
No, vremena za tugovanje nije bilo, i letovi su nastavljeni. Nasreću ovo je bio jedini let koji nije dospio do svog odredišta. Letovi su trajali sve dok napadi nisu postali toliko snažni da su oneomogućili polijetanja. Djeca su nakon toga posvojena u razvijenim zemljama diljem svijeta, ponajviše u Sjedinjenim Državama, ali i u Australiji i Europi. Jedna od djevojčica bila je i Kim Echols koja je danas časnica Obavještajne službe Ministarstva obrane SAD (DIA). Ona kaže da je odrasla u malenom gradiću u blizini Seattlea. Živjela je, kaže, sretnim i ispunjenim životom te je postizala u školi izvanredne rezultate. Nakon školovanja prijavila se za službu u Ministarstvu obrane, gdje se i zaposlila, tako da i danas radi u agenciji koja joj je omogućila bijeg i početak novog života.
Izuzeci koji svijet čine boljim mjestom
Iako rat budi ono najgore u ljudima, nekada se dogode i izuzeci, upravo je taj izuzetak vezan uz američkog poslovnog čovjeka Roberta Macauleya koji je saznao da vojsci nedostaje transportnih zrakoplova zbog čega je unajmio Boeing 747 te je omogućio da Saigon napusti odjednom 300 djece. Kako bi to realizirao stavio je svoju kuću na hipoteku, što uistinu zaslužuje divljenje.
Saigon je u konačnici napustilo nešto više od 3000 djece i 110 000 odraslih. Svi koji imaju djecu mogu poimati kakvu su žrtvu učinili roditelji koji su dali svoju djecu na postvajanja. No ostalo je jedno neodgovoreno pitanja, a to je ono koliko siročadi nije uspjelo napustiti Saigon.
Piše: Sonja Kirchhoffer
