Drugi talijansko-etiopski rat izbio je u listopadu 1935. i trajao do svibnja 1936. godine. Pobjedu je odnijela Kraljevina Italija zbog vojne premoći i Lige naroda, koja nije učinila ništa kako bi zaštitila Etiopiju.
Talijanske snage
Talijani su za Drugi rat mobilizirali 480.000 vojnika, a u Somaliji i Eritreji već su imali garnizone od ukupno 200.000. Valja napomenuti da ih je samo oko 150.000 sudjelovalo u borbama. Naoružanje im je uključivalo oko 9000 strojnica, 2300 topova, 800 tenkova i oklopnih automobila te 350 zrakoplova (ove brojke uključuju garnizone u Eritreji i Somaliji). Vjerojatno su najkvalitetnije talijanske jedinice u ratu bili jurišnici (tal. bersaglieri) i gorsko pješaštvo (tal. alpini), a vrijedi spomenuti da su za rat mobilizirane i jedinice fašističke stranačke vojske, poznate kao crnokošuljaši (tal. camicie nere). Za razliku od Etiopljana, imali su i određen broj motornih vozila za brz prijevoz opskrbnog materijala i streljiva. Iako je u vojskama bilo askara, oni nisu ni približno činili većinu vojske kao što je to bio slučaj u Prvom talijansko-etiopskom ratu. Kao dio svoje propagandne kampanje, Mussolini je u Italiju poslao oko 200 novinara.
Etiopske snage
Točan broj etiopskih vojnika nije poznat, ali najčešće se spominje brojka od 760.000. Naoružanje im je uključivalo svega oko 250 topova i 20-ak tenkova i oklopnih automobila te tri zrakoplova. Nije bilo dovoljno pušaka za naoružanje svih vojnika pa su se oni morali boriti hladnim oružjem te lukovima i strelicama. Najbolje jedinice na etiopskoj strani bile su one iz careve osobne straže (etiopski Kebur zabanga). Uvježbali su ih strani (poglavito belgijski) časnici i bile su opremljene relativno modernim naoružanjem, ali malobrojne. Pored njih, etiopske su se snage sastojale od regularne vojske (etiopski Mahel Safari, doslovno Vojska središnjice) koja je bila moderno organizirana, ali slabo opremljena i uvježbana, s manjkom časničkog kadra. Većina je etiopskih vojnika pripadala čitetima (chitet), vrlo slabo opremljenim feudalnim milicijama koje su okupljali visoki plemići.
Piše: Boris Blažina
Više o temi:
