Kada netko spomene Audrey Hepburn jedna od asocijacija u većine je vitkost koja se smatra idealom suvremene ljepote. No ta vitkost nije pomno njegovana kako vam se čini, a što se iza nje krije zavirite u naš današnji članak.
Rođenjem Belgijanka
U raznim člancima naići ćete na podatak da je Audrey bila Britanka, ali to samo uvjetno točno. Ova je holivudska zvijezda rođena u Belgiji 1929. godine, u braku između nizozemske barunice i oca Britanca koji je napustio obitelj kada je Hepburn imala samo 6 godine. Kasnije je ona ustvrdila da joj je odlazak oca bio najtraumatičniji događaj u životu. Iako je riječ o ženi koju je Hollywood obožavao, njezin život nije uvijek bio posut zvjezdanom prašinom, a kakvim se može činiti izdaleka.
Roditelji pristaše nacista
Audrey je poput svih nas imala svoje uspone i padove. Ovdje ćemo se zadržati na njezinoj liniji na kojoj su joj zavidjeli milijuni žena diljem svijeta. Unatoč tome što je bila visoka malo više metar i sedamdeset, u odrasloj dobi imala je samo 49 kilograma i tu je težinu zadržala tijekom cijelog svog života. Iako se njezina vitka linija smatra idealnom, ona je rezultat i ekstremne gladi kojoj je bila izložena tijekom Drugog svjetskog rata. U to je vrijeme živjela u Nizozemskoj. Naime, Audrey je potjecala iz aristokratske obitelji, a njezini roditelji su bili u najmanju ruku simpatizeri nacizma. Otac je bio nacistički agent, a majka je otvoreno koketirala s nacizmom te je i upoznala Adolfa Hitlera. Uoči rata Audrey se školovala u jednoj privatnoj školi u Engleskoj, a onda je iz sigurnosnih razloga kada je Britanija ušla u rat s Njemačkom otišla u Nizozemsku jer je obitelj smatrala će tu biti sigurnija. No, ispostavilo se da se dogodilo suprotno.
Simpatije nisu bile uzajamne
Kako je bila iz aristokratske obitelji očekivalo bi se da je s obzirom na majčine simpatije prema nacistima obitelj imala poseban tretman, no tome nije bilo tako. Nakon što su nacisti za odmazdu vezanu uz djelovanje nizozemskog pokreta otpora pogubili muža Audreyne tete, majčin se odnos prema nacistima stubokom promijenio. Kada se Audrey prisjećala ratnog razdoblja govorila je da je u vrijeme gladi obitelj preživljavala na travi, koprivama i naravno lukovicama tulipana. To se zbilo na samom kraju rata kada su nacisti za odmazdu zbog željezničarskog štrajka prekinuli opskrbu zemlje. Zbog kronične pothranjenosti Audrey oboljela je od žutice, anemije i astme, što je sve imalo trajne posljedice na njezino kasnije zdravlje. Ono što je malo poznato je da je tijekom svoje tinejdžerske dobi, a u vrijeme okupacije skupljala kroz ples novac za pokret otpora i židovsku zajednicu, čime je izravno dovodila u opasnost cijelu obitelj.
Poroci: čokolada i viski
Andreyn sin Luca Dotti izjavio da su ljudi uglavnom mislili da mu je majka imala poremećaj prehrane, ali ona je kako navodi voljela jesti, osobito talijansku hranu s puno tjestenine. Ipak, kaže da je bila umjerena po tom pitanju i da je imala dobar metabolizam. On je naveo i da je tijekom života često suosjećala s Annom Frank te je uspoređivala njihove sudbine koje su imale svoje zajedničke točke, i na neki način je osjećala krivnju što je ona ta koja je preživjela.
Audreyn zadnji životni partner Robert Wolders izjavio je da ona nije bila tip od dijeta, ali da je voljela tjelovježbu, kao i da je imala i sama svoje poroke. Tako bi navečer nakon večere znala posegnuti za čokoladom i malo viskija.
Kriva Hepburnica
Godine 1961. Audrey je dodana na međunarodnu listu najbolje odjevenih osoba. Ona je obično nosila jednostavnu odjeću monokromatskih boja s tek pokojim upadljivim dodatkom. Najčešće je povezana s dizajnerom Hubertom de Givenchyjem koji je po prvi puta službeno angažiran za izradu njezine garderobe u filmu “Sabrina” iz 1954. U tom je trenutku još je bila relativno nepoznata, a ni sam izabrani dizajner se nije proslavio kao neka marka, s tim da on nije krio razočarenje što je dobio krivu Hepburnicu. Iako je više želio raditi s Katharine, između njega i Audrey je uspostavljeno prijateljstvo i doživotna suradnja, pa ju je on odijevao iza i ispred kamera. O Audrey kao ikoni stila svjedoči i podatak da je crna haljina koju je dizajnirao opet Givenchy za film “Doručak kod Tiffanyja” prodana na aukciji kuće Christie’s za svotu veću od 460 000 funti 2006. godine.
Audrey je sebe doživljavala kao plesačicu
Iako je se sjećamo kao glumice, njezin biograf Robert Matzen tvrdi da je ona sebe doživljavala primarno kao plesačicu, a ne kao glumicu. Zbog traumatičnog iskustva počela se baviti humanitarnim radom te je ponajviše pomagala gladnoj djeci, a s kojom je ponajviše suosjećala. Iako je Audrey s malih ekrana bila svjetlosnim godinama udaljena od one krhke djevojčice u ratu, upravo je ta nevidljiva životna priča bila ključna u njezinom oblikovanju. Takva je drugačija Audrey bila vidljiva onima koji su imali privilegiju vidjeti je i čuti kada bi se ugasila svjetla scene, i kada bi kamere prekinule svoje djelovanje.
Piše: Sonja Kirchhoffer
