Oružje šuriken danas je neizostavan dio popularne kulture. Veže ga se ponajprije uz nindže iz tzv. samurajskog razdoblja japanske povijesti, a prikazuje ga se kao ubojito sredstvo za bacanje u obliku zvijezde s naoštrenim rubovima. Odgovaraju li te predodžbe povijesnoj stvarnosti?
Riječ šuriken u doslovnom prijevodu znači rukom skrivena oštrica jer je oružje dovoljno malo da ga je moguće sakriti u šaci. Prvi pouzdani podatci o upotrebi ovog oružja ukazuju na to da je nastalo relativno kasno, na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Usprkos ustaljenoj predodžbi da se radi o zvijezdama, tradicionalni šurikeni imali su mnogo različitih oblika. Najčešće su bili izrađeni od lako dostupnih materijala poput metalnih šiljaka, čavala, noževa, igala, novčića, metalnih ploča itd. Nisu bili osobito ubojiti, već su prvenstveno služili za usporavanje, zbunjivanje i demoraliziranje protivnika. Obično bi ih se jednostavno bacalo na protivnika, ali postojali su i drugi načini primjene. Primjerice, moglo ih se zakopati u zemlju i upotrijebiti kao svojevrsne nagazne mine ili na njihove oštrice nanijeti otrov.
Postoje dvije osnovne vrste šurikena. Onaj u obliku zvijezde, kakvog si najčešće zamišljamo, zove se hira-šuriken ili šaken (na slici dolje), ali postoji i jednostavniji bo-šuriken koji se sastoji od jedne duge, tanke oštrice ili šiljka (izgledao je više poput strelice; na slici gore). Upotreba šurikena nije bila ograničena na nindže, već je riječ o tradicionalnom samurajskom oružju. Rukovanje šurikenom bilo je dio kurikula nekih vojnih škola, a smatra se da je postojalo oko 50 različitih načina primjene u borbu s tim oružjem. Većina ih je, međutim, izgubljena jer su šurikeni bili zabranjeni nakon propasti samurajske klase.
Piše: Boris Blažina
