Što piše u Hitlerovoj oporuci iz 1945. godine?

Hitler u bunkeru s najbližim suradnicima (Screenshot iz filma Konačni pad)

Dana 29. travnja 1945. Hitler je u razrušenom Berlinu, u svom bunkeru, shvatio da je sve gotovo i da se njegov svijet nepovratno urušio. Odlučio je napisati oporuku, zapravo dvije. Oporuke je izdiktirao svojoj tajnici mladoj Traudl Junge. Prema njenom sjećanju oporuku joj je počeo diktirati 28. travnja 1945., u 23 sata i 30 minuta. To je učinio na svoj uobičajeni način, stojeći uz širu stranu stola s rukama položenim na stol. Hitler je tom prigodom napisao političku i privatnu oporuku.

Traudl Junge (Fotografija: Spartacus Educational)

Noć i jutro uoči samoubojstva

Junge je izjavila da je Hitler bio u žurbi dok joj je diktirao oporuku, što je samo po sebi razumljivo, jer je Crvena armija u tom trenutku bila negdje na 450 metara udaljenosti od bunkera. Tajnica je nakon diktiranja dobila zadatak da ispiše oporuke u tri primjerka. Uslijedila je ceremonija vjenčanja, dok je za to vrijeme Junge pretipkavala dokumente. Tijekom pretipkavanja Hitler i njegovi najbliži suradnici su ju neprestano požurivali zbog čega je bila sporija nego što bi inače bila. Nakon što je završila s poslom uzeli su joj dokumente tako da nije mogla provjeriti je li negdje pogriješila. Oporuke su potpisali Hitler i svjedoci u četiri sata ujutro.  Već u 6 sati sovjetska artiljerija je započela s jakim napadima. Hitler je odlučio oporuke poslati izvan grada, a poslao ih je po opunomoćenicima Heinzu Lorenzu, Willyju Johannmeyeru te Wilhelmu Zanderu, no sva su trojica uhićena. Oporuke su tako završile u britanskim i američkim rukama. Hitlerove oporuke se u originalu danas nalaze u sigurnosnom trezoru Nacionalnog arhiva u College Parku u Marylandu.

Politička oporuka

U političkoj oporuci Hitler odbacuje optužbe da je započeo rat odnosno lažno tvrdi da nije bilo ratnog raspoloženja u Njemačkoj, okrivljuje Židove za sve nevolje te patetično poziva njemačke građane da budu uporni i nastave sa svojom borbom. Ujedno proglašava izdajicama nekoć svoje bliske suradnike poput Heinricha Himmlera i Hermana Göringa. Stvara plan sastavljanja nove vlade na čelu s Karlom Dönitzom. Danas se smatra da Hitler nije sam sročio ovu oporuku već da mu je u njezinom sastavljanju pomogao Joseph Goebbels. Kako nije imao djece sve svoje vrijednosti ostavio je stanci, no naveo je da ukoliko stranka prestane postojati, a što se i dogodilo da se onda njegove vrijednosti prebacuju na državu kao vlasnika. On čak ide i dalje od toga, što pokazuje u kakvom je nihilističkom stanju uma bio, pa kazuje da ukoliko ne bude države da njegova odluka više nije ni bitna ni potrebna.


Naslovnica knjige “Moja borba” (Fotografija: Foyles)

Kao crkveni miš ili ipak ne?

Svoje slike ostavlja rodnom gradu Linzu na Dunavu, gdje trebaju biti, prema njegovoj želji, izložene javnosti, a tu se može jasno iščitati da ne želi da završe u rukama privatnih kolekcionara, čime se vjerojatno htio pokazati kao čovjek iz naroda, koji misli na taj narod. Iza sebe je ostavio i stan u  i ladanjsku kuću u Alpama. Hitler je umro kao bogat čovjek, a bogatstvo je stekao jednim dijelom na svojoj knjizi Mein Kampf, raznim poslovima, kao i privatnim ulaganjima, ali i drugim već standardnim nacističkim metodama rada.  Iz njegovih riječ mogao bi čovjek dobiti dojam da je bio poput crkvenog miša, no bio bi to potpuno krivi dojam jer je Hitler za života stekao ogromne količine novca. Dobru zaradu mu je donijela  i njegova knjiga “Moja borba” koja je prodana u 8 milijuna primjeraka i prevedena na 16 jezika. Za razliku od ostavštine stranci, obitelji i najbližima ostavlja sentimentalne vrijednosti, pa se tako one trebaju razdijeliti između njegove braće i sestara. Posebno mjesto u privantoj oporuci daje majci svoje partnerice Eve Braun, što je pomalo čudno. Uz sentimentalne vrijednosti obično spominje i neku vrst rente koja se treba izdvojiti za uzdržavanje članova njegove obitelji. Također, dio sredstava namjenjuje svojim vjernim suradnicima, poput domaćice Anne Winter. Hitler u oporuci najavljuje svoje samoubojstvo te daje precizne upute za spaljivanje njegova i Evina tijela, a koje se treba izvršiti odmah po samoubojstvu. To je vjerojatno posljedica straha da će on i Eva inače doživjeti živi ili mrtvi sudbinu Mussolinija i njegove partnerice. Samo dan i pol nakon vjenčanja s Evom, mladenci izvršavaju samoubojstvo. Izvršiteljem oporuke imenovan je Martin Bormann. Njegova je sudbina bila nepoznata sve do 1998. godine kada je identificirano mu tijelo, a što je pokazalo da je život izgubio bježeći od Crvene armije još 2. svibnja 1945.

Pogled na Hitlerov stan u Münchenu (Fotografija: Wikipedia)

Sve nas to dovodi do pitanja gdje je završila ogromna Hitlerova imovina. Država je dobila sva prava nad njegovom knjigom, no zabranila je njeno tiskanje tako da su tu prihodi došli do svog kraja. Država je dobila i njegove nekretnine, stan u Münchenu koji je pretvoren u policijsku stanicu i kao takav i danas postoji. Preuzela je i u bombardiranju uništenu ladanjska kuća Berghof smještenu u blizini grada Berchtesgadena u jugoistočnoj Njemačkoj. Kasnije je kuća opljačkana, a država je odlučila ostatke sruštiti 1952. godine, kako bi zaustavila pretvaranje ovog mjesta u nacističko svetište.

Pogled na ladanjsku kuću Berghof (Fotografija: Screenshot A. Hitler’s Berghof in Berchtesgaden)

Iako postoje dvije oporuke koje su rukovođene načelom razdiobe između privatnog i javnog vlasništva, prema mišljenju stručnjaka u stvarnosti Hitler nije pravio razliku između svoje imovine i one državne već je sva sredstva koristio kao da su iz jednog džepa. Zapravo dobrim djelo nije ni poznato gdje su završili novci. Pretpostavlja se da je dobar dio imovine iznesen iz zemlje s nacistima koji su bježali iz Njemačke. Dio javnosti smatra da se njegova ostavština u dragocjenostima treba tek naći, što bi se reklo : “Živi bili pa vidjeli”.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari