Smrt šestogodišnjeg pripadnika francuskog pokreta otpora

Neidentificirani pripadnik pokreta otpora i maleni Marcel Pinte. Fotografija: BBC

Svjedoci smo da povijest često boluje od zaborava, a kako bi se neka od “zaboravljenih” lica  izvukla iz mrtvila prošlosti i sačuvala za budućnost, napisat ćemo članak o najmlađem članu francuskog pokreta otpora koji je svoj život završio radeći protiv nacista. U pitanju je šestogodišnji dječačić Marcel Pinte. Vjerojatno se pitate kako je jedan dječak te dobi mogao uopće postati članom ovog pokreta otpora. Ako vas zanima odgovor na ovo pitanje, kao i način na koji je tako rano završio svoj život, zavirite u naš današnji članak.

Zaigrani Quinquin!

Francuski pokret otpora, kao i ostalom drugi takvi pokreti, surađivao je s brojnim ljudima različite dobi i društveno-imovinske pripadnosti. Najmlađi poznati pripadnik ovog pokreta bio Marcel Pinte koji je bio poznat pod kodnim imenom Quinquin, a što bi u prijevodu značilo “Malo dijete”. Njegov rad se najvećim dijelom svodio na prenošenje poruka. On je bio jedno od petero djece Eugèneu Pintea, čije je kodno ime bilo Athos, a koji je bio vođa pokreta otpora na zabačenoj farmi u zaselku La Gaubertieju, u departmanu Nouvelle-Aquitaine u zapadnoj Francuskoj. Eugèneova su sva djeca bila uključena u rad pokreta.  Dječak je sa svojom školskom torbom na leđima prenosio poruke po okolnim farmama ne pobuđujući nikakvu sumnju. Njegovi su roditelji  Eugène i majka Paula organizirali tajne sastanke s članovima pokreta otpora u svojem domu, a u potkrovlju su jedno vrijeme skrivali i britanskog padobranca. Marcelov pranećak Alexandre Brémaud kaže da je njihova baka opisivala Marcela kao inteligentnog i zaigranog dječaka.

Nesretno aktiviranje puškomitraljeza

U vrijeme dok su se Saveznici probijali Francuskom nakon iskrcavanja u Normandiji 1944. godine, pokret otpora pojačao je svoje aktivnosti usmjerene protiv nacista. U kolovozu 1944. Marcel je bio sa skupinom pripadnika pokreta otpora na mjestu gdje se čekala britanska isporuka oružja i drugih potrepština. Međutim, nakon što je oružje palo, među oružjem su bili i puškomitraljezi, a jedan od njih oznake Stein se, navodno, aktivirao i pogodio dječaka s više hitaca. Tijekom idućeg bacanja oružja Britanci su poslali pošiljku nošenu crnim padobranima u znak pijeteta nad sudbinom nesretnog dječaka i njegove obitelji. Dječak je nesretnim slučajem izgubio život u kolovozu 1944. godine, samo nekoliko sati prije oslobođenja Limogesa, u kojem je sudjelovao i dječakov otac Eugène. Dječakov otac umro je samo nekoliko godina nakon završetka rata, već 1951. godine, i pokopan je kraj svog hrabrog sina.


Posthumna priznanja

Ulogu malenog dječaka u pokretu otpora je službeno priznala francuska vlada 1950., a posmrtno mu je dodijeljen čin narednika ovog pokreta. Nacionalni ured bivših boraca i žrtava rata izdao mu je posmrtno službenu iskaznicu dragovoljaca u vrijeme Drugog svjetskog rata. Ako ništa sva ova posthumna priznanja oteti će zaboravu one koje je povijest već gotovo u cjelosti “progutala”.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari