“Šepava kučka” Virginia Hall na meti nacista

Screenshot: YouTube, The Allies’ Most Dangerous Spy Was a Woman

Kada zamišljamo špijune oni su onda obično slika i preslika onih iz serijala o James Bondu, što znači lijepi, pametni i sposobni. Jednom riječju gotovo pa savršeni, ako savršenstvo postoji. Međutim, da je istina ipak daleko od stvarnosti potvrđuje slučaj američke špijunke Virginije Hall o kojoj je Gestapo napisao iduće:

Ona je najopasnija od savezničkih špijuna. Moramo ju pronaći i uništiti.

Krenimo s pričom o Virginiji Hall, koja je rođena u privilegiranoj obitelji u SAD-u početkom 20. stoljeća. U mladosti je pohađala prestižne škole i studirala jezike. Kako je bila avanturističkog duha podosta je putovala, što je bilo neuobičajeno za ondašnji svijet. Kako je uz sve svoje osobine poput visoke inteligencije i snalažljivosti posjedovala za žene onog vremena nepoželjnu ambicioznost, zaposlila se kao službenica u američkom veleposlanstvu u Varšavi 1931. godine. Da bi se uspinjala na ljestvici kandidata za prestižnu diplomatsku službu obavljala je službeničke poslove u američkim veleposlanstvima. Tako je boravila jedno vrijeme i u Smirni, kasnijem Izmiru u Turskoj gdje doživljava nesreću u lovu. U toj si je nesreći propucala nogu, a zbog toga joj je jedna noga amputirana ispod koljena. Tada je dobila zamijensku drvenu nogu.  Nakon toga radila je opet kao službenica veleposlanstva u Veneciji i Tallinnu. Godine 1937. sve se promijenilo kada se Ministarstvo vanjskih poslova konačno očitovalo o njenom slučaju odbivši joj prijavu za diplomatsku službu. Odbijanje je potkrijepljeno politikom Ministarstva koje nije kao diplomate zapošljavalo osobe s invaliditetom.

Šminkerica postaje neprepoznatljiva

Iako bi na većinu ova odbijenica djelovala kontraproduktivno, ovdje je bilo drugačije. Odbijenica kao da je dala Virginiji vjetar u leđa te je vrlo brzo našla novi posao, kao agentica britanske obaviještene agencije SOE, u kojoj je dobila potrebna znanja koja agenta čine agentom. Već 1941. odlazi u Francusku gdje provodi trinaest mjeseci od 1941. do 1942. Ovdje organizira pokret otpora, upravlja sigurnim kućama i dostavlja krucijalne podatke britanskoj vladi.


Šepava dama – šefica Pokreta otpora u Lyonu

Na novom radnom mjestu odstupila je od svog uobičajenog imidža šminkerice i postala neprepoznatljivom, pri čemu je često posezala za prerušavanjem i šminkanjem. Među članovima njezine mreže bila je i Germaine Guérin, vlasnica luksuznog bordela u Lyonu. Tu je, između ostalog pomagala oborene pilote te ih je uz pomoć spomenute vlasnice bordela skrivala i držala na životu te im osiguravala povratak kući preko Španjolske. Upravo je ona omogućila bijeg dvanaestorici agenata iz zatvora kraj Bergeraca. Nijemci su zbog toga bili bijesni te su poslali u Vichy veliki broj svojih agenata. Usredotočili su se na Lyon kao središte otpora u kojem je, dakako, vladala Šepava dama. Kada je situacija postala kritična napustila je Francusku. Bilo je tu i izdaja u špijunskim redovima pri čemu je Virginiju spašavalo nešto kao šesto čulo, ili kako bi to već nazvali, a zbog kojega je znala prepoznati dvostruke agente od ostalih. Slijedila je svoju intuiciju koja se nikada nije pokazala pogrešnom. Tako je napustila Francusku na vrijeme.

Postaje i američka agentica

Kako je SOE nije željela vratiti u Francusku po odlasku se pridružila američkoj obaviještenoj službi odnosno Uredu za strateške usluge (OSS) prethodnici CIA-e koja ju je vratila u Francusku početkom 1944. Od srpnja do rujna 1944. radila je u departmanu Haute Loire, a tu je imala manje-više ista zaduženja kao i ranije u Lyonu. U tom dijelu Francuske se prerušila u stariju mljekaricu te vodila tamošnji pokret otpora. U svom završnom izvješću navela je da je njezin tim zarobio preko 500 Nijemaca, uništio infrastrukturu koju su koristili Nijemci, kao i doveo do prekida njemačkih telefonskih linija. Ona nije iza sebe ostavila memoare, nije davala intervjue i malo je uopće govorila o svom životu, čak i članovima svoje obitelji. Jedina je žena u Drugom svjetskom ratu odlikovana Križem 1945. godine. Kažu da je riskirala često, ali pametno. Navodno je Klaus Barbie, šef Gestapoa u Lyonu izjavio: Sve bih dao da se dočepam te šepave ‘kanadske’ kučke. Naime on je krivo vjerovao da je ona Kanađanka.

Život nakon rata i vrednovanje

Kasnije se zaposlila kao anlitičarka u CIA-ji, u kojoj je radila do mirovine. Tu je prikupljala informacije o Sovjetima. U prisilnu mirovinu je strpana sa 60-godina. Do smrti je živjela sa svojim suprugom Francuzom Paulom Goillotom kojega je upoznala dok je radila na terenu. Umrla 1982. godine, no tek nedavno je počela dobivati priznanja za svoj rad. Godine 2016. terenski centar za obuku agenata CIA-e nazvan je po njoj, kao Ekspedicijski centar Virginia Hall. Uvedena je u Žensku kuću slavnih u Marylanda 2019. godine.

Iako pojmovi drvena noga i špijun nikako ne idu zajedno, oni su se u Virginiji Hall sklopili se u jednu uspješnu cjelinu koja je postavila visoke standarde za buduće obavještajce, stoga ako niste ni blizu Virginije klonite se ovog poziva.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari