Rimska je vojska u 1. stoljeću pr. Kr. bila u prijelazu iz ročne u profesionalnu (dobrovoljnu) silu. Ukinute su ale, jedinice slične legijama koje su sačinjavali rimski saveznici iz Italije, te je 88. pr. Kr. svim stanovnicima Italije južno od rijeke Po dodijeljeno rimsko građanstvo kako bi mogli službovati u legijama. Legionari više nisu nabavljali vlastitu opremu nego su je dobivali od države. Bili su naoružani kratkim dvosjeklim mačem (gladius) i teškim kopljem za bacanje (pilum), a zaštićeni žičanim prslukom (lorica hamata), kacigom (tip Coolus) i velikim drvenim štitom ovalnog oblika (scutum).
Tradicionalna rimska jedinica manipula (120 ljudi u 3 reda) zamijenjena je kohortom (480 vojnika podijeljenih u 6 centurija). Legiju je tako umjesto 30 manipula sačinjavalo 10 kohorti, što je olakšalo izdavanje naredbi tijekom bitke. Ukinuti su lako naoružani pješaci velites i rimski konjanici equites. U vojske je uključeno sve više pomoćnih jedinica (auxilia) sastavljenih od stranaca i specijaliziranih za načine borbe kojima Rimljani nisu bili vješti – npr. konjaništvo, streličarstvo, rukovanje praćkom. Rimski su vojnici bili izvanredno disciplinirani i uvježbani, ali im je plaća bila razmjerno mala – smatralo se da im je glavna nagrada bila čast i slava. Kako se vojska profesionalizirala, počelo se gledati na službu u vojsci kao karijeru, a ne samo nužan prekid civilnog života.
Reforme se često pripisuju Gaju Mariju, ali danas neki znanstvenici smatraju da su se zapravo dogodile kroz dulje vremensko razdoblje. Glavni izvor za rekonstrukciju ovoga doba su Cezarova djela De Bello Gallico i De Bello Civili. Najvažniji sukobi u kojima je sudjelovala rimska vojska ovog tipa su Jugurtin rat (Jugurta je bio kralj Numidije), borbe s germanskim Cimbrima i Teutoncima, Mitridatski ratovi (s pontskim kraljem Mitridatom VI.), Cezarovi ratovi protiv Gala i građanski ratovi (ratovi trijumvira).
Piše: Boris Blažina
