Oni koji rade novinarski posao svjesni su koliko je danas problematično objaviti fotografiju koja prikazuje “neprimjeren sadržaj”. Najbolji primjer toga je fotografija koju vidite na naslovnici i koja je zamagljena kako ne bi uočili “sasvim neprimjereno” golo tijelo djevojčice. Ovakav pristup kao da upire prstom u one koji gledaju i poručuje da je fotografija u osnovi dječja golotinja, a vi koji ju gledate ste sigurno predatori i prikriveni pedofili. Što nužno dovodi do pitanja je li cilj današnjeg društva uopće prikazivati stvarnost, i tko su ti koji propisuju etičke norme što je primjereno, a što neprimjereno, jer čini se da su zalutali u područje o kojem nemaju pojma. Ako želite nešto saznati o zamagljenoj djevojčici na ovoj fotografiji, i njezinoj sudbini pedeset godina nakon što je fotka snimljena, pročitajte članak kojega donosimo u nastavku.
Prestravljena devetogodišnja djevojčica
Dana 8. lipnja 1972. Nick Ut, vijetnamski je fotograf za agenciju Associated Press, snimio jednu od najupečatljivijih fotki, rekli bismo, ne samo Vijetnamskog rata već rata uopće. Ona je poznata pod imenom The Terror of War (“Teror rata”), no češće je zvana Napalm Girl (“Napalm djevojčica”) jer pozornost na fotografiji privlači prestravljeno devetogodišnje dijete Kim Phúc, koja izgorenog tijela trči u šoku nakon smrtonosnog napada napalmom.
Ljepljivi napalm
Ova djevojčica je danas žena od šezdeset godina, koja živi na području pokrajine Ontario u Kanadi. Povodom 50-te godišnjice ove fotografije i stravičnog događaja koji joj je prethodio napisala je esej u New York Timesu u kojem je iznijela svoja razmišljanja o tome koliko joj je ova fotografija promijenila život. Tog kobnog dana kada je fotka snimljena ona je zajedno s obitelji, drugim seljanima i vojskom južnog Vijetnama napustila svoje selo Trang Bang i budistički hram u kojem su se skrivali jer je neprijateljska vojska ušla u selo. Tijekom bijega prema sigurnim položajima vojske južnog Vijetnama, pilot te iste vojske je zamijenio svoje vojnike s neprijateljima i započeo napad s napalm bombama, što je dovelo do stravičnih posljedica. Napalm je zapaljiva i prilično ljepljiva smjesa, a jedna bomba punjena njim uništava područja veća od 2000 m2. Izumili su je kemičari s Harvarda 1942. godine u vojne svrhe. Koristi se od Drugog svjetskog rata, ali je do sada najviše napalm bombi bačeno na područje Vijetnama. Prema nekim izračunima na Vijetnam je bačeno nešto malo manje od 400 000 bombi punjenih napalmom. Iako su Ujedinjeni narodi još 1980. zabranili korištenje ovog oružja barem kada su civili u pitanju, propisi se i dalje krše.
Izlomljena sjećanja
Djevojčica, danas žena, se ne sjeća u potpunosti toga dana, ima kako sama kaže izlomljena sjećanja, pa se tako ne sjeća ni trenutka kada je gola trčala cestom i vikala da joj je prevruće. No, to je samo neka vrst utisnutog sjećanja koje je posljedica suočavanja s fotografijom i medijskim izvještajima dok je stvarno sjećanje, čini se, doživjelo neku vrst brisanja. Fotografija je nagrađena Pulitzerovom nagradom 1973., kao i nagradom World Pressa za fotografiju godine.
Dijete je na fotografiji golo jer joj je odjeća izgorjela u napadu, a njezino je tijelo ostalo prekriveno opeklinama trećeg stupnja. Za razliku od dijela novinara koji nakon što snime fotografije trče dalje do druge točke interesa, ne osvrćući se na žrtve koje su snimili, fotograf Nick Ut i njegov kolega novinar Christopher Wain su tijelo djevojčice obilato zalili vodom, a zatim su nju i drugu postradalu djecu prebacili u bolnicu u Saigonu. Na liječenju je provela više od godinu dana i u tom je razdoblju imala 17 operacija. No tek nekoliko godina kasnije nakon operacije koja je izvedena u Njemačkoj počela se normalno kretati.
Politički azil u Kanadi
Željela je postati liječnicom no situacija i režim u kojem je živjela su joj to onemogućili, otišla je zbog toga studirati na Kubu, gdje se zaljubila i udala. Sa suprugom je krenula na bračno putovanje tijekom kojega su zatražili politički azil te su ostali živjeti u Kanadi gdje su im se rodila i djeca. Danas žive u predgrađu Toronta. Umjesto medicinom Kim se bavi svojom zakladom Kim Foundation International koja pomaže djeci širom svijetom osnivanjem knjižnica, bolnica, sirotišta i sličnim humanitarnim projektima. Cilj zaklade je pružiti medicinsku i psihološku pomoć djeci žrtvama rata.
Ova žena danas u svojim zrelim godinama smatra da su fotografije rata same po sebi potresne, osobito kada su na njima djeca, no isto tako je uvjerena da su tu da bi se pustile u javnost i na taj načine širile istinu bez njezina iskrivljavanja jer je fotografija stvarna koliko je bio i stvaran sam rat u Vijetnamu. Tretirati ovakvu fotografiju kao vrst dječje pornografije samo pokazuje koliko smo kao društvo, postali moralno poremećeni.
Piše: Sonja Kirchhoffer
