Posljednji pucanj Američkog građanskog rata

Konfederacijski brod CSS Shenandoah izveo je jedan od najnevjerojatnijih pothvata u povijesti pomorskog ratovanja. Preplovivši više od stotinu tisuća kilometara uništio je i zaplijenio 38 protivničkih brodova i usput slučajno spasio kitove od istrebljenja. Kako je jedan brod uopće mogao takvo što izvesti?

Neobičan je podatak kako se posljednji pucanj američkog građanskog rata dogodio daleko od ijedne konfederativne (južnjačke) države. Ispucan je na kitolovca Unije (Sjevera) iz New Bedforda, u Beringovom moru 22. lipnja 1865. – više od mjesec dana nakon što je Građanski rat završio. Da bismo razumjeli zašto se taj neobičan događaj zbio na još neobičnijem mjestu, treba se upoznati sa zanimljivom ratnom ulogom konfederacijskog broda CSS Shenandoah, dizajniranog prvenstveno za prepade na trgovačke brodove Unije. Njegovo uzbudljivo oceansko putovanje od 58.000 nautičkih milja (107.000 km) rijetko se spominje u pomorskoj povijesti, možda i zbog zadaće koju je taj brod u Građanskom ratu obavljao.

Kako nadoknaditi nedostatak mornarice?

CSS Shenandoah
CSS Shenandoah

Sve je započelo događajem koji je potresao Uniju 20. prosinca 1860., kad se Južna Karolina odcijepila i pridružila Konfederaciji. Tim potezom Konfederacija je dobila brojne vrsne pomorske časnike, ali svega nekoliko spomena vrijednih brodova. Nedostatak brodova bio je veliki hendikep za Konfederaciju, budući je to značilo problematičnu opskrbu i ograničenu mogućnost trgovine. Stoga je kreativni konfederacijski ministar mornarice Stephen Russel Mallory odlučio preko južnjačkih agenata u Europi potajice kupiti brod sposoban za duga krstarenja, čija bi namjena bila brzo napasti što je moguće veći broj trgovačkih brodova Unije, kako bi zaplijenili njihov teret i osakatili trgovinu Unije uništenjem njihove trgovačke mornarice.

Agent Konfederacije James Dunwoody Bulloch bio je ključan u ugovaranju kupovine i opremanja Shenandoaha, za ono vrijeme vrhunskog broda, najboljeg što se tad moglo dobiti. Izvorno namijenjen za duge oceanske plovidbe do Kine radi trgovine čajem, kliper (brzi jedrenjak) Shenandoah bio je izgrađen od tikovih dasaka preko željeznih brodskih rebara, istisnine od 1160 tona, s tri jarbola i pomoćnim parnim strojem od 200 konjskih snaga, koji je pogonio propeler s mogućnošću uvlačenja u trup, kako bi se smanjio otpor tijekom plovidbe jedrima. Pogonjen parom, postizao je brzinu iznad 12 čvorova, a pod punim jedrima brzina mu je za ono vrijeme bila respektabilnih 16 čvorova.

Plamene buktinje hladnih mora

James Iredell Waddell
James Iredell Waddell

Isplovio je s lažnim ispravama iz Liverpoola 8. listopada 1864. prema Madeiri, gdje se potajice u jednoj skrovitoj uvali sastao s konfederacijskim parobrodom, koji im je dopremio oružje i posadu. Brod te veličine zahtijevao je posadu od najmanje 100 mornara, i dodatnih 50 za upravljanje topovima i ukrcaj na neprijateljske brodove. Ipak, Shenandoah je do kraja svog 13-mjesečnog zadatka imao manjak ljudstva, i stalno su pokušavali regrutirati iskusne mornare sa zaplijenjenih brodova nudeći im udio u plijenu i nezaboravnu avanturu. Bili su slični piratima novog doba, koji su svoju ulogu obavljali pod konfederacijskom zastavom. Shenandoah je bio dobro naoružan, ali nije bio namijenjen za borbu protiv ratnih brodova i nikada se nije sukobio s ratnim brodovima Unije. Njegov plijen bili su nenaoružani trgovački brodovi i svoj posao obavljao je savršeno. Tek nekoliko mjeseci nakon početka zadatka, Shenandoah je osakatio trgovačku mornaricu Unije, posebice flotu kitolovaca iz Nove Engleske. Tijekom zadatka i mnogih tisuća preplovljenih milja, zarobio je 38 brodova od kojih je 32 spaljeno. Iako je tijekom pohoda zarobljeno više od 1000 mornara, niti jedan od njih nije smrtno stradao. Plijen je, zajedno sa zarobljenicima, bio slan u neutralne luke.

Zapovjednik Shenandoaha bio je iskusan pomorac, poručnik James Iredell Waddell iz Sjeverne Karoline. Pridružio se američkoj mornarici 1841. nakon što je diplomirao u Annapolisu. Služio je i u Meksičkom ratu (1846. – 1848.), a nakon imenovanja u poručnika Konfederacijske mornarice poslan je u Englesku kako bi sačekao svoje zapovjedništvo na novom brodu. Wadella su niži časnici opisali kao tajnovitog, pomalo hladnog, nepredvidivog i često mrzovoljnog čovjeka. Nekoliko njih vodilo je osobne dnevnike, koji su ostali sačuvani kao i brodski dnevnik, tako da je misija klipera CSS Shenandoah iznenađujuće dobro dokumentirana.

Nakon što su napustili Madeiru, imali su nekoliko uspješnih akcija zarobljavanja brodova Unije u južnom Atlantiku. Oplovili su Rt dobre nade i preko Indijskog oceana krenuli prema Australiji, pristavši u Melbourneu zbog nužnih popravaka i punjenja zaliha. Tamo su zamalo izbjegli optužbama za piratstvo i hapšenje od lokalnih vlasti, jer ovi nisu imali jasne naredbe iz Londona koje su se ticale Shenandoaha. Krajem veljače su isplovili i tražili svoj plijen po toplim morima. U travnju su pristali uz mikronezijski otok Ponape, gdje spaljuju četiri kitolovca Unije i popunjavaju zalihe svježe vode. Ubrzo su zaplovili na sjever, prema ledenom Ohotskom moru, gdje su naišli na svega jedan zalutali kitolovac, i stoga su krenuli dalje prema sjeveru, uočivši bogat plijen u Beringovom moru. Flota kitolovaca iz New Bedforda, nesvjesna opasnosti, tamo je lovila sive kitove.

Izgubili rat, spasili kitove

Put broda Shenandoah
Put broda Shenandoah

I tada je bio ispaljen posljednji hitac američkog građanskog rata. U sljedećih nekoliko dana, 24 kitolovca je zarobljeno, od kojih je većina spaljena. Preostalih nekoliko brodova nakrcano je zarobljenicima i otpremljeni su u San Francisco.

Američka flota kitolovaca nikada se više nije oporavila. Bez jeftinog kitovog ulja koje se upotrebljavalo kao gorivo za bezdimne svjetiljke i kao vrhunsko mazivo, otvorilo se golemo tržište za kerozin, dobiven iz crne tekućine koja je navirala iz gliba Pensilvanije, kojoj je bilo nadjenuto ime – nafta. U neku ruku, moglo bi se kazati kako je pobunjenička Konfederacija s jednim jedinim kliperom spasila kitove ondašnjeg vremena.

Dana 6. studenog 1865., gotovo 6 mjeseci nakon kraja Američkog građanskog rata, CSS Shenandoah uplovio je u Liverpool i predao se neutralnoj Kraljevskoj mornarici zbog straha od optužbe za gusarenje. Zanimljivo je i kako je 1871. Međunarodni sud u Ženevi naredio da plati Sjedinjenim Državama za ono vrijeme astronomskih 820.000 funti zbog toga što su dopustili korištenje suhog doka i popravak broda dok je bio u Australiji. CSS Shenandoah je prodan zanzibarskom sultanu Majidu bin Saidu, a ironija sudbine još jednom je pokazala svoje lice. Nakon što se teško oštećen uraganom nasukao uz obalu Zanzibara, spaljen je poput mnogih kitolovaca koji je njegovom zaslugom progutao plamen u bespućima ledenih mora.

Američki građanski rat na moru

Karikatura blokade
Karikatura prikazuje pomorsku blokadu Konfederacije

Iako se prvenstveno pamti po velikim kopnenim bitkama (Gettysburg, Antietam, Bull Run, Shiloh, Vicksburg) s mnogo žrtava, rijetko se spominje da se Građanski rat vodio i na moru. Iako je na početku rata Unija imala svega 40-ak upotrebljivih brodova, na vrhuncu je angažirala 6000 časnika, 45.000 mornara i 671 brod ukupne istisnine 510.396 tona. Imala je golemu premoć nad Konfederacijom jer ova na početku Rata uopće nije imala ratnih brodova. Cilj sjevernjačke flote bila je blokada konfederacijske obale kako Južnjaci ne bi mogli izvoziti pamuk (to im je bio glavni izvor zarade).Budući da je to bio golem posao s obzirom na njenu veličinu (dužina obale bile je oko 5600 km), Sjevernjaci su morali ojačati flotu. Trebala su im i uporišta, koja su stekli brojnim prepadima na južnjačke luke. Više okršaja odigralo se i između riječnih brodova.

Kako bi probili blokadu, Konfederati su se odlučili angažirati oklopnjače, tad inovativne brodove sa željeznim oklopom, podmornice te posebne teretne brodove za probijanje kroz blokadu (engl.blockade runners). Ipak, nisu uspjeli nadoknaditi brojčanu premoć Unije te su većinu rata izbjegavali otvorenu borbu između ratnih brodova. Unija je usto počela graditi vlastite oklopnjače.

Sve u svemu, sjevernjačka blokada bila je prilično uspješna. Njihov pomorski napad na Fort Fisher u siječnju 1865. znatno je oslabio opskrbu vojske velikog generala Leeja te izravno doprinijela kraju Rata te godine.

Piše: Vladimir Perić

Komentari