Vojska Pontskog Kraljevstva

Vojska Pontskog Kraljevstva, antičke države na prostoru Male Azije i obala Crnog Mora, bila je sastavljena od ljudi vrlo različita etničkog porijekla, ali je u organizacijskom smislu bila zasnovana na makedonskom konceptu.

Okosnicu vojske činila je falanga, vojnici s vrlo dugim kopljima koji su se kretali u gusto zbijenim redovima, potpomognuta lakim pješaštvom, uglavnom s kratkim kopljima, i čarkašima, naoružanima lukovima i strijelama ili sulicama. Ove jedinice, međutim, po kvaliteti nisu bile ravne makedonskim. Spominju se i teški pješaci (thorakitai i drugi), bolje uvježbani i namijenjeni za napadanje neprijateljskih utvrđenih položaja, ali su činili samo mali dio vojske.

Jedina prednost Ponta nad Rimom bila je kvalitetna laka i teška konjica – Rimljani nisu bili vješti konjanici te su se u tom smislu oslanjali na konjaništvo savezničkih i pokorenih naroda. Pontska laka konjica bila je neobična jer se, za razliku od mnogih drugih istočnih, koristila sulicama umjesto lukovima i strijelama.

Svojevrsna ikona pontske vojske bila su bojna kola sa srpovima na krajevima osovina. Ona su, međutim, bila od male koristi jer su im Rimljani mogli onemogućiti pristup kopanjem plitkog jarka ili jednostavno zauzimanjem položaja na vrhu uzvisine. Ostatak vojske činili su plaćenici iz Male Azije ili Skitije. Keltski Galaćani iz Male Azije bili su poznati kao neustrašivi borci koje su Rimljani poštovali, a borili su se uglavnom kao pješaci. Skiti su bili divlji i vješti konjanici i strijelci sa sjeverne obale Crnog mora.

Kasnije su u vojsku uključeni i vojnici uvježbani i opremljeni na rimski način, pomoću Sertorija i drugih rimskih dezertera. Iako su se pokazali uspješnijima od prethodnika, uvedeni su prekasno i nisu imali niti brojnost niti iskustvo i zapovjednički kadar da bi mogli biti u borbi ravnopravni rimskim legionarima.


Piše: Boris Blažina

Komentari