Brazil se vrlo rijetko spominje u kontekstu Drugog svjetskog rata. Oni koji bolje poznaju povijest toga sukoba, sjetit će se da je Brazil u kasnoj fazi rata pomagao Saveznicima materijalno, ali i putem ekspedicijskog korpusa koji se borio u Italiji te je svoju flotu angažirao u borbi protiv njemačkih podmornica. Ali malo tko zna da je u ranijoj fazi rata SAD planirao izvesti invaziju na tu veliku latinoameričku državu.
Razlog tomu povezan je s činjenicom da je u Brazilu tijekom 1930-ih predsjednik Getulio Vargas preuzeo apsolutnu vlast. Vargasova je vlada preuzela neke elemente fašističke ideologije koja je tada uzimala maha u Europi. U brazilskoj je kopnenoj vojsci postojala snažna profašistička struja, a u Brazilu je živjelo oko 1,5 milijuna njemačkih iseljenika. Nakon što su Nijemci 1940. zauzeli Francusku, u SAD-u su se pribojavali da bi Brazil mogao prijeći na stranu Osovine. Nakon što je Brazil odbio Amerikancima dati pristup svojim vojnim bazama (Amerikanci su odatle željeli izvesti operacije protiv francuskih kolonija u Africi koje su bile prešle na stranu Osovine).
Stoga su izradili tzv. Plan kaučuk, kojim su predvidjeli okupaciju sjeveroistočnog Brazila nakon iskrcavanja 64 000 američkih vojnika u veljači 1942. godine. Plan je shvaćen ozbiljno te su za njegovu pripremu izvedene vojne vježbe. Ipak, prevladale su hladnije glave. U Rio de Janeiru je 29. siječnja 1942. održana panamerička konferencija na kojoj su gotovo sve latinoameričke države prekinule veze s Osovinom. Njemački podmornički napadi na brazilsko brodovlje konačno su uvjerili vladu da se pridruži Saveznicima. Bilo je to vrlo povoljno za Amerikance jer su područja na kojima su se trebali iskrcati izrazito neprohodna te bi operacija sigurno rezultirala vrlo visokim gubitcima.
Piše: Boris Blažina
