Obično kada se govori o Drugom svjetskom ratu piše se i govori o zločinima koje su počinili Nijemci, no malo se piše o zločinima koje su počinili pripadnici druge strane i totalitarnih režima poput onog sovjetskog. Komunisti koji su u osnovi svoje ideologije imali ateističke postavke posebno su se “obrušili” na svećenstvo i časne sestre. Ukoliko vas zanima tematika stradanja vjerskog dijela stanovništva u Poljskoj pročitajte članak koji slijedi.
Ubijene časne sestre dok su štitile pacijente u bolnicama
Poljski Institut nacionalnog sjećanja angažirao je tim stručnjaka u potrazi za tijelima sedam nestalih sestara reda Sv. Katarine Aleksandrijske, koje su živote izgubile u gradovima na sjeveru Poljske, gdje su radile kao bolničarke. Svih sedam sestara ubili su vojnici Crvene armije pred kraj Drugog svjetskog rata. Na temelju arhivske dokumentacije nađene su kosti svih sedam sestara u tri različita grada. U grobovima su identificirane uz pomoć vjerskih predmeta, koji su bili pokopani zajedno s njihovim tijelima.
Prodor Sovjeta na sjever Poljske
Sovjeti su napali Poljsku čim se njemačka vojska počela povlačiti iz zemlje krajem 1944. i početkom 1945. godine te su automatski počeli ubijati poljske vojnike, vjersko osoblje i civile. S napredovanjem sovjetskih snaga Crvena je armija sve više pljačkala i palila vjerske objekte, a prema časnim sestrama su iskazali osobitu okrutnost. U veljači 1945. ruske snage su ušle u bolnice u Gdańsku, Olsztynu i Orneti, gdje su radile časne sestre iz reda Sv. Katarine Aleksandrijske, koje su pokušavale zaštiti pacijente, i u tom svom junačkom naumu su sve doživjelo sličnu sudbinu.
Potraga za tijelima
Dokumenti iz 1945. dali su podatke gdje treba tražiti njihova tijela. Tijekom prošlog ljeta iskapanja su počela u Gdańsku, gdje su našli ostatke sestre Charytlyne (Jadwiga Fahl). Kasnije su u gradu Olsztynu našli ostatke još triju sestara Generose (Maria Bolz), sestre Krzysztofore (Marta Klomfass) i sestre Liberije (Maria Domnik). Sve su tri radile kao bolničarke u tamošnjoj bolnici sv. Marije. Da bi uopće došli do ostataka sestara u gradu Olsztynu arheolozi su morali prvo zatražiti ekshumaciju novijih ukopa jer su tijela sestara bila zakopana na većoj dubini od novijih grobova. Povijesni dokumenti, starost kostiju, spol kao i prisutnost vjerskih predmeta pokazuju da je riječ o ostacima ubijenih časnih sestara.
Stravično iživljavanje i novi nalazi
Spomenuta sestra Generosa podlegla je ozljedama, nakon deset dana kontinuiranog mučenja. Njezina kolegica, sestra Krzysztofora, ubijena je tako što su joj iskopane oči, odsječen joj je i jezik, a bajunetom je probodena s nešto malo manje od 20 uboda.
Nakon toga otkrivena su još tri kostura časnih sestara u gradu Orneti. Tu su nađena tijela sestre Rolande (Maria Abraham), sestre Gunhilde (Dorota Steffen) i sestre Bone (Anna Pestka).
Prijedlog beatifikacije ubijenih časnih sestara
Sva tijela su prebačena na Institut za sudsku medicinu u Gdańsku gdje se analiziraju njihovi posmrtni ostaci, kako bi se definitivno potvrdio njihov identitet. Na taj način na vidjelo će izaći pojedinosti i o načinima smrti drugih ubijenih sestara i nekim drugim detaljima. Katoličko je svećenstvo u Poljskoj tražilo beatifikaciju ubijenih sestara.
Prema do sada poznatim podacima Sovjeti su ubili više od 100 sestara iz reda Sv. Katarine. Pretpostavlja se da su sve ove sestre ubijene u veljači 1945. godine, s prodorom sovjetskih snaga na ovaj teritorij. Ovaj slučaj pokazuje da kada govorimo o ratovima treba sagledati dvije strane priče, koje daju sasvim drugačiju sliku povijesti od one plasirane pojednostavljene u kojoj su s jedne strane totalni negativci poput Nijemaca, a s druge strane čisto pozitivni likovi poput saveznika među kojima su bili i Sovjeti, a koji su nad civilnim stanovništvom počinili bezbroj zločina, u kojima se nekako gubi granica između, uvjetno rečeno, pozitivaca i negativaca.
Piše: Sonja Kirchhoffer
