Neopisivo dosadni obroci vojnika Unije i Konfederacije u Američkom građanskom ratu!

Zamara li vas jedenje stalno istih stvari? Nas ponekada, ali tijekom rata za takvo razmišljanje jednostavno nema prostora. Opskrba vojske je sama po sebi komplicirana,  osobito što idemo dalje u prošlost, a ona se izvršavala s različitim uspjehom. Danas ćemo se pozabaviti obrocima koje su dobivali vojnici tijekom Građanskog rata u Americi, koji se vodio između 1861. i 1865. godine.

Kada dobiješ tvrdi kruh star 15 i više godina!

Vojnici Unije (Sjevera) i Konfederacije (Juga) nisu imali mogućnost izbora. Morali su se zadovoljiti onime što su dobili. Obroci su bili mali i vrlo jednostavni i neopisivo dosadni. Ista hrana se jela iz dana u dan. Takva monotonija im je već sigurno izlazila na uši, ali vjerojatno su se tješili da je bolje da im je nešto na tanjuru nego ništa. Kao u svakom ratu problemi s hranom su prisutni jer velik broj ljudi zbog mobilizacije ne može obrađivati zemlju pa se s tim neizbježno smanjuje količina raspoložive hrane. Najčešće ste na raspolaganju imali kruh ili nešto što je tome ličilo, kavu, i slanu svinjetinu. Kako je Unija blokirala luke i željeznice, opskrba hrane je bila puno teža za vojsku Konfederacije pa su tamo uvjeti bili znatno složeniji u tom smislu. Većina je vojnika jela kruh koji se nazivao hardtack, odnosno kruh koji je više nalikovao krekerima nego pravom kruhu, a sastojao se samo od brašna i vode. U dnevnoj porciji je vojnik obično dobivao deset ovakvih kruščića. Pričalo se da je dio tih obroka kruha potjecao iz robnih zaliha preostalih iz Meksičko-američkog rata, a koji se vodio između 1846. i 1848. godine. Često je hrana bila s dodatkom crvića, ali koga briga kada je glad u pitanju, s tim da su crvići sami po sebi barem bili dodatan izvor proteina.

Možda kava nije ukusna, ali je sigurna za piće


Kave je bilo pak na jugu, ali ne na Sjeveru. Na Sjeveru se koristila cikorija i druge biljke od kojih se pripremao napitak sličan kavi. Ako ste probali cikoriju koja se može kupiti u našim prodavaonicama bit će vam jasno da je riječ o napitku koji je velikim dijelom različit od kave, s tim da ono što mi danas kupujemo kao cikoriju ulazi u visoko prerađene namirnice koje su znatno boljeg okusa od one koju su vojnici Sjevera imali na raspolaganju. Kava je bila omiljeno piće, a ona je između ostalog vojnicima davala prijeko potrebnu energiju. Za razliku od obične vode kava je bila barem sigurna za piće jer je prokuhavana te je u skladu  s tim bila bez bakterija. Mnogi su se vojnici razboljeli od pijenja obične vode koja je  često sadržavala klice i bakterije. Vojnici su znali dobivati i porcije brašna od kojega su onda pripremali kruh uz pomoć svinjske masti s različitim stupnjevima uspješnosti ili prije neuspješnosti. Najčešće se za pripremu kruha koristilo kukuruzno brašno, koje nije bilo fine granulacije kao ovo današnje.

Slano meso

Najčešći obrok od mesa bila je svinjetina. Ona je dolazila u usoljenom obliku. Da bi bila jestiva morali ste odstraniti sol, koju ste svakako spremali za kasnije, ništa se nije bacalo. Kako bi se ovo meso moglo jesti moralo se prokuhati ili duže vrijeme držati u vodi da omekša. U sretnijim danima postrojbe su dobivale i porcije poput graha, riže, šećera  ili sušenog povrća ili voća. Zbog pretežno jednolične prehrane, brojni su se vojnici razboljeli od skorbuta, bolesti koja je uzrokovana nedostatkom vitamina.

Sve ovo je bilo dobro i bolje od samostalne pripreme hrane, a koja se često morala spravljati u, s današnje točke gledišta, nemogućim uvjetima. Posebno je bilo teško održati vatru ravnomjernom jer bi vam se primjerice događalo da vam dijelovi tijesta budu prepećni a dijelovi sirovi. Bilo je najgore to, što je pripremljeno bilo jedva jestivo, drugim riječima groznog okusa.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari