Nastavio se boriti 29 godina nakon kraja rata

Hiroo Onoda rođen je 1922. na južnom dijelu japanskog otoka Honshua. Bio je član stare samurajske porodice. Iako su samuraji kao stalež bili već odavno ukinuti, tradicija ratničke časti i potpune odanosti caru i dalje je bio snažan dio japanske kulturne baštine. Navršivši 18 godina, Onoda je pozvan u vojnu službu. Pohađao je obuku za obavještajnog časnika te kurs gerilskog ratovanja. Krajem 1944. poslan je na otok Lubang na Filipinima. Tu se priključio skupini japanskih vojnika. Imao je naredbu da se ni u kojem slučaju ne smije predati ili si oduzeti život. Pretpostavljeni su mu obećali da će se vratiti po njega iako će im možda trebati tri ili više godina.

Krajem veljače iduće godine američki su se vojnici iskrcali na otok i ubrzo ga zauzeli. Većina preživjelih Japanaca se predala, ali trojica – Yuichi Akatsu, Shoichi Shimada i Kinshichi Kozuka – slijedili su Onodu u planine. Tijekom idućih nekoliko godina, povremeno su izvodili diverzije i napadali policijske patrole. Hranili su se bananama, kokosovim orasima i drugim plodovima te hranom koju su ukrali s farmi. Već u listopadu 1945. pronašli su cedulju s pozivom da se predaju jer je rat završio još u kolovozu. Nisu vjerovali da se njihova vlada predala tako brzo, pa su zaključili da je riječ o propagandi kojom ih namjeravaju namamiti da se predaju bez borbe. Vlasti i lokalno stanovništvo pokušali su na još mnogo načina iznuditi predaju, od bacanja letaka iz aviona do slanja predstavnika japanske vlade koji su im govorili da je rat završio. Nijedan nije polučio uspjeh – Japancima je uvijek nešto bilo sumnjivo. Ipak, Akatsu je nakon 5 godina pobjegao i predao se policiji, ali to je ostale samo učinilo još opreznijima. Shimada je oko 5 godina nakon toga ubijen u sukobu s policijom, a 1972. poginuo je i Kozuka. Dotad je ova šačica Japanaca ubila 30-ak vojnika i policajaca te ranila još oko 100.

Konačno je 1974. Onoda pronašao jedan japanski student, ali se stari vojnik pristao predati tek kada je dobio službeno ovlaštenje od svojeg bivšeg zapovjednika. Kada se vratio u domovinu, Onoda je dočekan kao heroj. Primio je 30 godina zaostalih plaća (donirao ih je jednom šintoističkom hramu), ali se nije mogao priviknuti na novi način života u Japanu. Stoga je ostatak života proveo u Brazilu. Donirao je 10.000 dolara školama na prostoru na kojem je djelovao kao gerilac.

Onoda ipak nije posljednji japanski vojnik koji se predao. Kasnije iste godine na indonezijskom otoku Morotai predao se Teruo Nakamura, a početkom 1990. konačno su se predala još dvojica njegovih sunarodnjaka. Shigeyuki Hashimoto i Kiyoaki Tanaka su se nakon rata pridružili malajskim komunističkim gerilcima i nastavili borbu protiv Britanaca sve do početka 1990. (Malajski ustanak).

Piše: Boris Blažina

Komentari