Znate onu sve što može poći po krivu poći će, i u ovom trenutku globalno gledano većina ima dojam da sve ide s lošega na gore. Svijet je već desetljećima suočen s klimatskom krizom s kojom se ne bavi na adekvatan način. Pregovori o dopuštenim razinama zagađenja su se tako kroz godine razvodnili i pretvorili u pravu farsu trgovine ispušnim plinovima, koja pokazuje da je danas sve moguće pri čemu je neomerkantilizam doveden do krajnjeg apsurda. Tu je i pandemija koja je potpuno skrenula fokus s klimatske krize dok je sada u središte pozornosti stigla i najnovija prijetnja svjetskom miru koja je u ovom trenutku dobila oblik ruskog napada na Ukrajinu. Uglavnom novo “bure baruta” je u globalnom fokusu dok smo ostale izgubili ili barem djelomice izgubili iz vida.
Strateška odluka: Černobil
Napad Rusije na Černobil nije iznenađujuć u kontekstu napada koji je pokrenut na Ukrajinu. Riječ o čisto strateškoj odluci kako bi ruske snage što brže i jednostavnije stigle do Kijeva. Rusi su u toj operaciji zauzeli nuklearnu elektranu u Černobilu, a koja je prilikom nesreće 1986. ispustila znatno veće doze zračenja od onih s kojima se svijet suočio nakon bacanja nuklearnih bombi na Japan 1945. godine. Krenimo s kratkom analizom stanja u Černobilu. Ovdje još ima nuklearnog otpada koji predstavlja ozbiljnu prijetnju. Iako je četvrti reaktor zaštićen betonskim omotačem on ima svoj rok trajanja, a koji istječe iduće godine. Betonski omotač je stabilan u ovom trenutku, u slučaju eskalacije sukoba i izravnih pogodaka moglo bi doći do rasta razine zračenje, no sada kada je u ruskim rukama vjerojatno će stanje ostati neriješeno, barem na tom području. Doktorica Dana Drabova, koja se nalazi na čelu državnog češkog ureda za nuklearnu sigurnost, smatra da bi u slučaju problema, odnosno daljnje kontaminacije ovog područja, zračenje zahvatilo nekih 30 kilometara unutar zone isključenja. S tim da neki znanstvenici smatraju da bi posljedice mogle biti puno gore.
Prijetnja koja se zove 15 aktivnih reaktora
Zapravo u ovoj situaciji postoje puno veće prijetnje od Černobila, jer primjerice u Ukrajini postoji 15 aktivnih reaktora koji rade sa svježim gorivom. Znači ono od čega u ovom trenutku treba više strahovati, ako treba jer je situacija velikim dijelom izvan naše kontrole, jesu vojne aktivnosti na mjestima gdje su trenutno aktivni reaktori. Ono što je dodatno zabrinjavajuće je da su u tim pogonima često u funkciji zastarjeli operativni sustavi i uređaji koji dovode sami po sebi u pitanje sigurnost, a ratne okolnosti sve to još dodatno dovode u pitanje. U osnovi nemogućnost da se nastavi opsluživanje reaktora električnom energijom i vodom, ili pak mogućnost eskalacije sukoba na tim područjima prijeti nam ozbiljnim problemima i neminovnim ekološkim katastrofama. Iako je u Černobilu ovih dana zabilježeno lagano povećanje količina radijacije, ona je danas ponovno na niskim razinama; zbog čega se smatra da je ovo povećanje bilo samo posljedica prometovanja teškim teretnim vozilima ovim područjem, koja su uskovitlala radioaktivnu prašinu.
Potencijalni kraj naše moderne civilizacije
Izvješće iz 2002., a koje prenosi The Nation, pokazuje da kada bi samo jedna petina raspoređenih bojnih glava Rusije nad američkim gradovima bila detonirana, da bi oko 80 milijuna ljudi umrlo u roku od pola sata. Treba uzeti u obzir da su ovo stari podaci i da je situacija danas vjerojatno putno ubojitija. Ovakvi napadi bi uništili svu infrastrukturu poput: električne mreže, interneta, sustava opskrbe, prometne mreže, zdravstvenog sustava. U narednim mjesecima prema istom izvješću koje prenosi The Nation velik bi broj stanovnika, u slučaju napada na SAD-e podlegao bolestima, gladi i sličnim nevoljama. Ukoliko bi se u to upetljao NATO, a što je u ovom tenutku prilično moguće, u nuklearni sukob bi bile uključena većina Europe i Kanade. Globalni klimatski učinci bi bili još gori. Takvo masovno ratovanje spustilo bi temperaturu u svijetu za prosječnih 18 stupnjeva, a na dijelovima izravno pogođenim nuklearnim projektilima i za više desetaka stupnjeva ispod prosječno izračunatog smanjenja, što bi imalo katastrofalne posljedice te bi dovelo do pada proizvodnje hrane i globalne gladi, a to bi vjerojatno bio i kraj naše moderne civilizacije.
Povratak s ruba ili ne
Iz navedenog proizlazi da je za opstanak naše civilizacije potrebno uništiti prijetnju nuklearnog rata jer u njemu nema pobjednika. Robert McNamara, svojevremeno ministar obrane SAD, je primjetio da naša civilizacija još egzistira ne zbog mudrog vodstva ili pametne tehnologije već jednostavno zato što, kako je rekao, “nam se posrećilo”. Stalno računanje na sretnu kartu, kaže McNamara, a prenosti The Nation, je suluda politika koja je osuđena na neuspjeh kad-tad. U ovom trenutku živimo u jednoj od najdubljih svjetskih kriza i vjerojatno je da si mnogi postavljaju retoričko pitanje: hoćemo li se odmaknuti s ruba ili ne.
Piše: Sonja Kirchhoffer
