Najveća čast rimskog vojnika

Spolia opima prima (lat. bogat plijen prvog reda) bio je izraz kojim su stari Rimljani označavali oklop, oružje, nakit i druge predmete preuzete s mrtvog tijela vođe neprijateljske vojske i to samo u slučaju da je poginuo u direktnoj borbi sa zapovjednikom rimske vojske. Takve su prilike, naravno, bile iznimno rijetke, a spolia opima prima smatrana je najvećom čašću koju rimski vojskovođa može postići, većom čak i od trijumfa (ceremonija nalik vojnom mimohodu, ali s vjerskom dimenzijom). Oprema palog neprijatelja bila bi privezana uz hrastovo deblo i zatim u posebnoj povorci odnesena u hram Jupitera Feretrija u Rimu, gdje bi bila posvećena i zatim izložena. Preuzimanje predmeta stoga je bila simbolična nagrada za pobjedu, ali je stvarna vrijednost te časti bio ugled koji bi osoba uživala među Rimljanima.

Prema dostupnim izvorima, samo četvorica rimskih vojskovođa uspjeli su vlastitom rukom ubiti protivničkog glavnog zapovjednika:

  • Romul, legendarni osnivač Rima – 752. pr. Kr. ubio Akrona, kralja Keninanaca (stanovnici grada blizu Rima) nakon rimske otmice Sabinjanki;

  • Tribun Aulo Kornelije Kos – 428. pr. Kr. ubio etruščanskog kralja Larsa Tolumnija;

  • Konzul Marko Klaudije Marcel – 222. pr. Kr. ubio galskog kralja Viridomara u bitki kod Klastidijuma (danas sjeverna Italija);

  • Marko Licinije Kras (unuk slavnog vojskovođe istog imena) – 29. pr. Kr. ubio Deldoa, kralja trakijskog plemena Bastarna, ali mu je (tada još neslužbeni) car Oktavijan August odbio priznati spoliu iz političkih razloga, tvrdeći da je Kras u tom trenutku djelovao pod nečijim zapovjedništvom.

Spolia opima prima je iz političkih razloga dodijeljena i Gaju Juliju Cezaru bez obzira što nije ispunjavao uvjete.

Uz spoliu opimu primu postojale su i spolia opima secunda i spolia opima tertia, ali njihovo točno značenje nije poznato. Neki smatraju da je secunda dodijeljena rimskom časniku koji je ubio protivničkog vojskovođu, a tertia kada bi isto učinio običan vojnik.

Piše: Boris Blažina

Komentari