Na 2100 metara visokoj stijeni izgrađena je fortifikacija Alamut. Nalazi se u Dolini Alamut, u zapadnom Iranu. Iranski povjesničar i geograf iz 13. stoljeća Hamdallah Mustaufi zapisao je da ju je dao podići Wahsudan ibn Marzuban. On je živio u 9. stoljeću i pripadao je iranskoj dinastiji Džustanida.
Na Alamutu postoji samo jedan ulaz, zbog čega ga je lako braniti i slovio je kao neosvojiv. Padine stijene vrlo su strme i opasne. Utemeljitelj Asasina, Hasan-i Sabbāh, poveo je iznenadni napad na Alamut 1090. i osvojio ga bez krvi. Pojačao je zidine i organizirao spremište za zalihe. Sa susjednim naseljima dogovorio je izgradnju terasa kako bi tlo bilo plodnije za sadnju. Hasan-i Sabbāh i njegovi nasljednici povezali su Alamut s drugim fortifikacijama u sustav. Prostirao se diljem Perzije i Sirije.
Alamut je postao sjedište ismailita. Prema legendama su u tom gradu postojali plodni vrtovi, velika knjižnica i laboratoriji. Ondje su se navodno slobodno susretali filozofi, znanstvenici i teolozi. Ismailiti su postali poznati pod nazivom Asasini. Njih su pokorili Mongoli kad je kan Hülegü osvojio Alamut 20. prosinca 1256. godine. Kan si je izabraosvega nekoliko knjiga i ostatak dao spaliti.
I danas se pričaju priče od vladarima Alamuta i njihovom značaju za tu regiju. Spominju ga i moderni zapadnjački pisci poput Umberta Eca i Petera Berlinga te je prikazan u filmu Princ Perzije – pijesak vremena. Ostatke ruševina uništio je potres 2004. godine.
Piše: Marsela Alić
