Japansko je Carstvo bilo zatvoreno za inozemce još od sredine 17. stoljeća. Međutim, na japanske otoke pristizalo je sve više europskih i američkih brodova. Kako bi se što bolje Carstvo zaštitilo od stranaca, provedena je izmjera čitave japanske obale. U državi je vladao šogunat, što znači da je car bio vladar samo de iure. Pravi vladar bio je šogun iz dinastije Tokugawa, koji je vladao kao diktator.
Godine 1854. u Zaljev Edo uplovio je američki zapovjednik Perry. Japan je uvidio da se ipak barem djelomično mora otvoriti svijetu. Protiv toga pobunili su se oni veleposjednici (hanovi) koji nisu bili uključeni u upravljanje zemljom. Nakon što je 15. šogun stupio na vlast, veleposjednici su se ujedinili i krenuli srušiti dinastiju Tokugawa. Novi šogun je predao vlast, a veleposjednici su uz pomoć dvorskog plemstva 3. siječnja 1868. uspostavili carsku vlast, ali bez dinastije Tokugawa. Šogun je mobilizirao vojsku i krenuo srušiti novu vlast. Tako je počeo rat. Završit će ukidanjem šogunata i uspostavom nove vlade. Novi car postao je Meiji, prema kojem se ovaj prevrat naziva Revolucija Meiji.
Nova vlada je najprije funkcionirala na stari način te se sastojala od predstavnika veleposjednika i dvorskog plemstva. Novost je bila u tome da su u vladu ušli i sposobni ljudi iz nekadašnjeg carskog dvora. Ideološki su bili podijeljeni u dvije skupine. Imperijalisti su pokušali održati zatvorenost Japana, dok su progresivni pokušavali progurati unutarnje reforme. Najvažnija reforma bilo je ukidanje staleža. Počelo se govoriti o modernizaciji prava te predstavnicima naroda. Kao uzor često su uzimali Njemačko Carstvo. Prvi ustav donesen je 1885. na temelju europskih predložaka.
Piše: Marsela Alić
