Nacist Waldemar Fegelein i njegova brutalna konjica

Fotografija: Bundesarchiv.

Napredak tehnologije bacio je konjicu od elitističkog vojnog roda u zapečak. Zadnja upotreba konjice u vojne svrhe zabilježena je u Drugom svjetskom ratu dok se ona u kasnijim ratovima najčešće koristila u ceremonijalne svrhe. U Drugom svjetskom ratu nacisti su konjicu koristili ponajviše kada su kretali na manje prohodne terene na koje uobičajena vozila nisu mogla pristupi. Iako sam naziv konjice pobuđuje asocijacije na sportska natjecanja, kao i svojevrsni elitizam tradicionalno povezan s konjima, ona je imala iznenađujuće brutalnu ulogu u ovom ratu. U rukama nacista konjica se pretvorila u oruđe masovnih likvidacija. Slabo je poznato da je upravo ovaj rod vojske pokrenuo holokaust na Istočnoj bojišnici.  O čemu je točno  riječ, odnosno kako je konjica postala odgovorna za masovna ubojstva na području današnje Bjelorusije i Rusije, provjerite u članku kojega smo pripremili za Vas.

Suradnja nacista i obitelji Fegelein uspostavljena u vrijeme svjetske gospodarske krize

Važnu ulogu u ustrojavanju njemačke konjice u službi nacista imala je obitelj Fegelein. Braća Hermann i Waldemar Fegelein potjecala su iz imućne obitelji koja je živjela u blizini Münchena te se bavila konjima. Fegeleine je kao i druge pogodila svjetska gospodarske kriza zbog čega je njihova ergela krajem 20-ih godina prošlog stoljeća zatvorila svoja vrata. No, ova se obitelj oporavila prije ostalih ponajprije zbog suradnje s nacistima i, kako se čini, umreženosti s nacističkim vrhom. Otac Hermanna i Waldemara, Hans Fegelein iznajmio je nacistima svoje konje i dopustio je da se objekti njihove ergele koriste za redovitu obuku. Nacistička konjica je oformljena 1931. godine, a za njeno stvaranje bio je u velikoj mjeri zaslužan Hermann Fegelein, koji je imao podršku mlađeg brata Waldemara.
Braća su se rano upoznala s idejama nacionalsocijalizma te su u potpunosti prihvatila nacističku ideologiju. Već 1937. njihov posjed postaje glavna škola jahanja SS-a. Waldemar je sudjelovao na natjecanjima u konjičkom sportu, primjerice na Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine.

Fotografija: TracesOfWar.com.

Odgovornost za masovna ubojstva

Zapovjedni stožer konjice ustrojen je već negdje sredinom 1941. godine na čelu s Heinrichom Himmlerom.  Ove su jedinice imale važnu ulogu na istočnom bojištu gdje su prvotno djelovale kao postrojbe za masovnu likvidaciju u kojoj se nisu ograničile samo na ubijanje pojedinaca već i cijelih  sela, dodajući  svojem djelovanju pridjev masovnosti. Najveću okrutnost pokazali su na područjima današnje Bjelorusije i Rusije. Prema suvremenim procjenama do kraja 1941. konjica je pobila 85 000 ljudi. Sam je Waldemar Fegelein naredio kompletno uništenje većeg broja židovskih sela.  S takvim nasiljem rastao je i otpor, zbog čega je konjica počela ispunjavati i svoju drugu funkciju, a to je bila ona vezana uz konkretne borbe protiv pobunjenika. U sklopu svojih akcija protiv pobunjenika nastavljali su sa svojom brutalno uspostavljenom tradicijom likvidacija u svrhu odmazde. Dana 23. kolovoza 1941. SS jahačka jedinica ušla je u grad Starobin u Bjelorusiji. Zbog akcija partizana i Židova na tom području,  Waldemar Fegelein je naredio strijeljanje svih Židova u znak odmazde. Tom je prigodom ubijeno 20-ak osoba. U cjelini može se steći dojam da je Waldemar bio znatno brutalniji od brata te da ga je stariji brat, inače jedan od visokih zapovjednika u njemačkoj vojsci, štitio jer je ovaj sa svojim postrojbama harao uokolo, koristeći svoje ovlasti za niske pobude. Konjaničke jedinice su u periodu između  1941.  i 1942. najviše se iskazale u likvidacijama, da bi kasnije se uključili u više-manje konvencionalno vojno djelovanje lake konjice.


Fotografija: Pinterest

Promjena identiteta nakon rata

Waldemar je promijenio ime u Axel Fegelein 1946. godine. No kada se osjetio sigurnim od mogućih progona počeo je dijeliti i autograme sa svojim pravim imenom, zadržavši pritom odanost nacionalsocijalizmu. Axel je kasnije otvorio vlastitu školu jahanja u blizini lječilišta Bad Worishofena u Bavarskoj, i nikada nije odgovarao za svoje zločine. Umro je u osamdeset i osmoj godini života, 2000-te.  Tijekom odane službe nacističkom režimu višekratno je odlikovan, između ostalog Viteškim Željeznim križem koji se dodjeljuje za iznimnu hrabrost.

Njegove su štale pretvorene u Olimpijsko selo 1972. godine. Nije nemoguće da su braća imala kontakt s Hitlerom jer je stariji od njih bio šogor Eve Braun. Povjesničari si postavljaju pitanje što je to motiviralo vojnike u konjaničkim jedinicama da bespogovorno čine zvjerstva. Dio znanstvene javnosti smatra da razlog treba tražiti u zadojenosti nacionasocijalizmom i kroz to potpunim prihvaćanjem nacističke ideologije koja ih je pretvorila u efikasne ubojice.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari