Longinovo koplje – ključ sudbine čovječanstva

Mistično Longinovo koplje ili Sveto koplje prema legendi daje nositelju moć da sudbinu svijeta prilagodi svojim željama. Stoga ga se naziva i Kopljem sudbine. Cijena za to je, međutim, vrlo visoka – onaj koji izgubi koplje umrijet će za nekoliko dana. Mnogi kraljevi i diktatori tragali su za Longinovim kopljem, a neke Crkve tvrde da ga posjeduju. Odakle potječe ovo neobično oružje?

Longinovo je koplje nazvano prema rimskom legionaru Gaju Kasiju Longinu koji je probio srce Isusa Krista dok je bio razapet na križu, kako bi mu skratio muke. U Bibliji se koplje spominje samo jednom (Evanđelje po Ivanu 19:33-37), a rimski vojnik nije imenovan. Kada je to učinio, iz rane su potekle krv i voda. To se najčešće interpretira kao simbol njegove dvostruke naravi – krv predstavlja ljudski dio Krista, a voda božanski. Prema kasnijim predajama, krv je poprskala Longinove oči te mu izliječila oslabljeni vid. Prešao je na kršćanstvo, a kasnije je proglašen svetcem.

Koplje je vremenom postalo predmetom mnogih predaja i legendi te vezano uz ličnosti od sv. Josipa preko cara Justinijana, kralja Artura, Karla Velikog, Henrika I. Ptičara, Fridrika Barbarosse, raznih vladara iz Habsburške dinastije pa do Adolfa Hitlera. Hitler je navodno prvi put vidio Koplje kao 19-godišnji slikar u Hofburgu u Beču. Tzv. Bečko koplje zabilježeno je prvi put u 10. stoljeću kao vlasništvo njemačkih careva te se izvorno držalo u Nürnbergu, ali nakon ukidanja Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda preuzeli su ga Habsburgovci i odnijeli u Beč. Nakon Anschlussa 1938. Hitler je otuđio Koplje te ga prebacio u crkvu sv. Katarine u Nürnbergu, u Njemačkoj. Dana 30. travnja 1945. američki su vojnici Nijemcima preoteli koplje, a Hitler je uskoro nakon toga izvršio samoubojstvo. Koplje je vraćeno u Beč, gdje se čuva i danas. Nedavno je izvršeno znanstveno ispitivanje Koplja kojim je utvrđeno da je doista vrlo staro, ali ne dovoljno da bi bilo autentično – potječe iz 7. stoljeća.

Ono, međutim, nije jedino koplje za koje se tvrdi da je Koplje sudbine. Još jedno Sveto koplje drži se u Bazilici sv. Petra u Rimu, no Katolička crkva ne jamči da je autentično. Ono je prvi put zabilježeno u Jeruzalemu u 6. stoljeću. Zatim je u srednjem vijeku preneseno u Carigrad. Kasnije je vrh koplja odvojen i poslan u Pariz, ali je nestao tijekom Francuske revolucije. Dršku koplja zaplijenile su Osmanlije i kasnije poslale u Rim, gdje se i danas čuva. Još jedno navodno Sveto koplje čuva se u Ečmijadzinu u Armeniji. To se Koplje prvi put spominje u jednom rukopisu iz 13. stoljeća stoljeća, a prema izgledu jasno je da je riječ o ciljano izrađenoj relikviji, a ne oružju. Četvrto navodno Longinovo koplje otkriveno je prilikom opsade Antiohije u vrijeme Prvog križarskog rata. Redovnik Petar Bartolomej tom je prilikom izjavio da je dobio viziju prema kojoj je Koplje sudbine zakopano ispod crkve sv. Petra u Antiohu. Mnogi njegovi suvremenici smatrali su, međutim, da je priču izmislio kako bio ohrabrio gladne križare da razbiju opsadu i spase grad.

Piše: Boris Blažina

Komentari