Liburnija u dramatičnom vrtlogu zbivanja na samom izmaku antike

Dolazak barbara. Fotografija: Nerd Reactor.

Obično o zbivanjima u kasnoj antici govorimo sa stajališta opće povijesti u kojoj se rijetko kada bavimo ovim našim prostorima ili ih spominjemo samo usputno. Zanima li vas gotska vladavina u Liburniji i sukobi Gota i Bizanta, u kojima Bizant postupno preuzima vlast u svoje ruke, zavirite u naš današnji članak.

Liburnija u sklopu kasnoantičkog obrambenog sustava klauzure

Provale barbara nastavile su se od Marka Aurelija nadalje, samo s različitim intenzitetom. U drugoj polovici 4. st. te su provale postale učestalije. Ovi napadi barbara doveli su do daljnje izgradnje fortifikacijskog sustava u rimskoj državi. Novi je obrambeni sustav, poznat pod imenom alpske klauzure (Claustra Alpium Iuliarum), imao funkciju zaustavljanja prodora kroz Alpe, primarno sa sjevera i istoka,  a on se protezao i na području Liburnije. Tarsatika je tada dobila ulogu jedne od važnijih utvrda ovoga obrambenog sustava čiji je primaran cilj bio spriječiti prodore u Italiju. Osim toga ovaj je sustav trebao voditi  brigu i o razmještanju postrojbi po okolnim ugroženim područjima.

Vrijeme nesigurnosti i propadanja gradova

To je vrijeme dramatičnih događaja u tijeku kojih je propalo Zapadno Rimsko Carstvo (476.). Dalmacija kao i Italija dolaze pod vlast Ostrogota. Vrijeme je to nesigurnosti, stalnih sukoba, siromašenja i propadanja gradova, što se odražava na ruralizaciju gradskih naselja i, sukladno tomu, dolazi do gubitka gradskih reprezentativnih obilježja. Takve prilike imaju za posljedicu siromašenje privatnih prostora, što je usko povezano s promjenama u načinu života. Tomu je morao pridonijeti i dolazak novoga stanovništva koje je ovamo dolazilo s drukčijim životnim navikama.


Sukobi Bizanta i Gota

Liburnija je potkraj 5. st. došla pod istočnogotsku vlast. Nažalost, pisane i materijalne građe o Gotima na području Dalmacije je malo. Čini se da je dolazak Gota bio relativno miran pa se čak stječe dojam da je za njihove vladavine nastupilo određeno blagostanje, što se povezuje s većim brojem numizmatičkih nalaza iz tog razdoblja. Međutim, potkraj Teodorikove vladavine izbili su veći sukobi između Bizanta i Gota koji su se intenzivirali njegovom smrću 526. godine, a potrajali su dugo nakon toga, osobito u razdoblju između 535. i 555. Dalmacija je u vrijeme tih sukoba ponovno došla pod vlast Bizanta, ali je taj povratak, čini se, bio postupan. Rat između Gota i Bizanta se vodio s promjenjivom srećom, pri čemu je Salona odmah na početku rata došla pod bizantsku vlast.

Različiti pogled na gotsku vlast

Naime, danas dominira teza da je 537. nakon poraza i napuštanja Burnuma prestala istočnogotska vlast u Dalmaciji i da su se Goti tada zaputili prema Italiji, no pojedini autori smatraju da nije nemoguće, iako za to nema izravnih potvrda, da je sjeverni dio Liburnije ostao još neko vrijeme u vlasti Gota. Prije spomenuta teorija zapravo je razumski gledano vjerojatna jer pretpostavlja da su se Istočni Goti tijekom dužeg razdoblja zadržali gotovo “ukliješteni” na području između bizantskih teritorija na sjeveru (Istra) i jugu. Sudeći prema smjeru kretanja poraženih snaga, Goti su napuštali Dalmaciju i Liburniju napredujući prema sjeverozapadu, dok se, sukladno tomu, na napuštenim područjima uspostavljala bizantska vlast. Sukobi između Gota i Bizanta nakon toga se najvećim dijelom vode na teritoriju Apeninskog poluotoka. Danas se smatra da je broj Gota bio nevelik te da se oni ovdje nisu borili sa zatečenim stanovništvom, već su s njima uspostavili savezništvo. Politika Gota prema kolonima i robovima na teritoriju Carstva bila je, čini se, populistička jer su nagrađivali zatečeno stanovništvo ako bi se borilo na njihovoj strani, zbog čega su, vjerojatno, i bili uspješni.

Bizant slabi i stižu novi narodi

Stalni su ratovi iscrpili Justinijanovu državu te je nakon njegove smrti (565. god.) Bizant osjetno oslabio, što je rezultiralo novim osvajačkim pohodima raznih naroda: Langobarda u Italiju, Avara i Slavena prvo u Panoniju, a potom i u Dalmaciju. Ipak unatoč slabljenju bizantske vlasti ona se u Liburniji zadržala duže vrijeme, uglavnom do dolaska Hrvata, dok su neki dijelovi, kao npr. grad Zadar ostali i dulje pod bizantskom upravom. Liburnija se spominje i u kasnijim izvorima. Posljednji je put spomenuta u franačkim izvorima na početku 9. st., kada se prenosi vijest o ubojstvu furlanskog vojvode Erika za kojega se kaže da su ga ubili stanovnici Tarsatike, grada u Liburniji.

Upravo ovo spominjanje Liburnije pokazuje da se staro ime tog područja zadržalo i u kasnijim stoljećima, a to posredno upućuje na njezinu važnost i dugu tradiciju postojanja.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari