Kriza u Kongu, pustila i “plavu krv”

Proces dekolonizacije na teritoriju subsaharske Afrike rezultiralo je s više sukoba, u koje su se upetljale SAD i Sovjetski Savez, a u kojima je nezavisnost dobilo desetak novih nacija. Prvi od tih sukoba zbio se u belgijskom Kongu.

Pobuna kao dobar način izigravanja dogovorenog

Godine 1959. u Kongu je izbila pobuna protiv belgijske kolonijalne uprave. Naime, belgijska kolonijalna vlast imala je svoje interese u ovoj zemlji te je po preuzimanju uprave od Nizozemaca, započela i sama iskorištavati tamošnje resurse. Ovdje je jedna kolonijalna vlast zamijenjena drugom. Iskorištavanje Konga se nastavilo pod novom upravom, što je dovelo do pobune, koja je prisilila belgijsku vladu da prizna neovisnost Konga. Detalji oko proglašenja neovisnosti su dogovoreni, a gdje drugdje nego u Bruxellesu početkom 1960. godine. Neovisnost je trebala biti  proglašena krajem lipnja, međutim nakon provedenih izbora u proljeće 1960. u zemlji su ponovno izbili nemiri. Etnički neriješena pitanja ostala su bez odgovora. Unutrašnji sukobi su bili povod za belgijsku intervenciju koja je čitavu situaciju iskoristila za izigravanje dogovorene neovisnosti, te je u srpnju 1960. godine poslala svoje trupe da zaštite bijelce, koji su u posvemašnjem kaosu počeli napuštati Kongo.

Frakcije s hladnoratovskim obilježjima


Uskoro je došlo do odcjepljenja i uspostave neovisnosti u Katangi i Južnom Kasaiju, kao najbogatijim dijelovima zemlje. Središnja vlast u zemlji je bila nestabilna dok su regionalna područja imala vise moći. Najjača nacionalistička frakcija zatražila je pomoć Sovjetskog Saveza dok su Sjedinjene Države odlučile da više ne žele ostati po strani, zbog čega su dale podršku drugoj frakciji pobunjenika. Frakcije su dobile hladnoratovska obilježja. I dok frakcije imaju pomoć najvećih sila, Ujedinjeni narodi stižu u Kongo na poziv središnje vlasti, ali ne žele reagirati. Zemlja se našla u kaosu, u kojem se nije više znalo “tko pije, a tko plaća”, a što je iskoristila pobunjenička strana, ona koja je imala podršku SAD-a. Frakcija pobunjenika predvođena Désiréom Mobutuom izvršava vojni udar u rujnu 1960. Glavni tajnik UN-a Dag Hammarskjöld tada je imenovan  vrhovnim zapovjednikom multinacionalnih snaga u Kongu.

Brisanje “plave krvi”

Švedski general Carl von Horn tražio je svog prijatelja grofa Erica Bondea da se pridruži švedskoj vojsci u Katangi. Vjerojatno im je bio koristan i zbog svog vojnog iskustva, i podužeg života u Africi. Švedska je vojska boravila u Kongu između 1960. i 1964. U jednoj od zasjeda u koju je upala postrojba švedske vojske ranjen je i švedski časnik Eric Bonde koji je već dugo bio izvan aktivne vojne službe, i koji je nakon završenog poljoprivrednog fakulteta otišao u Keniju, gdje je “pustio korijenje”. Upravo je on ranjen u ovom sukobu koji se zbio početkom 1961. Kada je ranjen i to vise puta, jedan od njegovih vojnika mu je rekao da mu je košulja crvena i da krvari, no ovaj mu je na to odgovorio: “Ne budi drzak. Moja krv je plava.” Potom je nonšalantno skinuo košulju obrisao svoju “plavu krv” , i sjeo i zapalio cigaretu. U tom je trenutku snimljena ova fotografija. Vjerojatno se pitate kako je to moguće da je Bonde bio tako flegmatičan, stvar je u tome ga je neiskusni pobunjenik iz redova ratnika Baluba pogodio iz svoje stare puške  koje imaju manju probojnu moć u odnosu na moderne, zbog čega se nakon pružene prve pomoći vratio u borbu. Nakon pogibije glavnog tajnika UN-a Daga Hammarskjölda u zrakoplovnoj nesreći, snage  UN-a zauzimaju agresivniji stav prema pobunjenicima.

Pojedeni švedski vojnici

Kriza u Kongu postala je ozbiljan međunarodni problem u kojoj je stradalo je vise desetaka švedskih vojnika, a smatra se da su tijela dvojice Šveđana pojeli lokalni stanovnici jer su još uvijek vjerovali da na taj način u sebe unose energiju pokojnika, koja im daje novu snagu. Za vrijeme ove krize u Kongu život je izgubilo 100 000 ljudi.

Početkom 1963. vladine snage preuzele su vlast u Katangi uz pomoć jedinica UN-a, a koje su iz zemlje konačno povučene u lipnju 1964. No unatoč tome nastavile su se borbe u istočnim područjima Konga. Vlast je ponovno preuzeo državnim udarom krajem 1965. Mobutu, a dvije godine kasnije proglašena je Demokratska Republika Kongo s kojom započinje razdoblje, više desetljeća, duge diktature koja je trajala sve do njegova svrgavanja 1997. godine.

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

Komentari