U utvrđenom logoru Santa Fe potpisan je 25. studenog 1491. Ugovor iz Granade, koji je označio kraj emirata Granada. To je bila posljednja regija na Pirenejskom poluotoku pod kontrolom muslimana. Ovim ugovorom dovršena je rekonkvista i borba za oslobođenje Granade.
Dogovoreno je primirje nakon čega je Muhamed XII. Boabdil predao emirat katoličkim kraljevima. Oni su se pak obvezali u 77 članaka da će se prema muslimanskom stanovništvu odnositi pravedno te da će poštovati vjerske slobode. Muslimani su smjeli ostati živjeti u svojim kućama, a džamije se nisu smjele rušiti itd. Granada je dobila gradsko vijeće s katoličkim i muslimanskim zastupnicima. Svećenici su se čak protivili prisilnom pokrštavanju muslimana.
Kratko nakon stupanja ugovora na snagu europska je strana prekršila ugovor, u čemu je važnu ulogu imao Francisco Jiménez de Cisneros. Muslimansko stanovništvo je tjerao na pokrštavanje što je dovelo do ustanka te je ugovor proglašen ništavnim. Ustanicima je pošteđen život samo ako su se pokrstili.
Nakon gušenja pobune i završetka borbe protiv muslimana Santa Fe je postala važna luka i spominje se kao mjesto rođenja moderne Španjolske. Iduće godine je u Santa Feu potpisan ugovor s Kristoforom Kolumbom o traženju novog puta prema Indiji, što se smatra indirektnom posljedicom završetka sukoba.
Piše: Marsela Alić
