Plan za operacijuKopaonik, točnije njegovu zadnju inačicu, izradio je general Ratko Mladić, tadašnja JNA zvijezda u usponu koji seproslavio osvajanjem Kijeva, a odobrio ga je general pukovnik Milan Kukanjac. Za provedbu operacije bio je zadužen 9. korpus JNA sa sjedištem u Kninu, uz potporu jedinica Teritorijalne obrane tzv. Krajine, ali i paravojske iz same Srbije.
piše: Dražen Krajcar
Operacija Kopaonik nastala je kao jedna od varijanti planaSutjeska koji je vrh JNA razvijao još od 1970-ih godina, a čiji je cilj bila obrana od vanjskog neprijatelja Jugoslavije, bilo s istoka ili zapada. Osnova plana bila je da se snage JNA povuku u unutrašnjost zemlje odakle bi krenule u žestoku protuofenzivu. Paradoksalno je da su iz tog plana nastale razne varijacije operacija kojima je JNA željela okupirati Hrvatsku i BIH, i u početku Sloveniju, a ne je osloboditi ili obraniti. Makar u glavama JNA generala stvari su očito izgledale drugačije, tako se u dokumentima o operacijiKopaonik uporno provlači da je riječ o protuofenzivi, t.j. vraćanju teritorija koji je neprijatelj osvojio.
Kopaonik je u biti bio izvorni plan za osvajanje Srednje Dalmacije iz kojega su onda rađene razne inačice kao Obala91 iOrkan 91.
Dakle, nakon što joj nije uspio plan osvajanja Šibenika Obala 91, velikosrpska mašinerija okrenula se Zadru i njegovom zaleđu. I u ovom slučaju plan je bio isti – izbijanja na Jadransko more zauzimanjem Zadra te potpuno presijecanje svih komunikacija. Nakon toga bi se nastavilo s napadom na Šibenik te Split s krajnjim ciljem okupacije cijele Srednje Dalmacije. Plan napada, točnije njegovu zadnju inačicu, izradio je general Ratko Mladić kao nova zvijezda JNA u usponu koji se proslavio zauzimanjem Kijeva, a odobrio ga je general pukovnik Milan Kukanjac. Za provedbu operacije bio je zadužen 9. korpus JNA sa sjedištem u Kninu, uz potporu Teritorijalne obrane tzv. Srpske krajine, ali i paravojnih jedinica iz same Srbije.
Još u ljeto 1991. neprijatelj je pokušao osvojiti Kruševo ali planove su mu pokvarili pripadnici specijalne policije iz Zadra,Poskoci, koji su uspješno obranili selo. Nakon tog neuspjeha agresor 11. rujna započinje snažan napad na selo Jasenice čiju obrambenu liniju probija istoga dana u poslijepodnevnim satima. Ulaskom u Jasenice agresor je ovladao i Masleničkim mostom čime je prekinuo Jadransku magistralu koja je vodila prema Rijeci i Zagrebu.
Padom Jasenica branitelji Kruševa prisiljeni su na povlačenje. Ovladavši mjestima oko samoga Zadra 16. rujna neprijatelj započinje prvim napadima na sam grad. Do početka listopada grad se našao u potpunom okruženju i sa kopna i sa mora jer je mornarica JNA blokirala sve morske puteve prema gradu istodobno ga granatirajući. Potom je 9. listopada postignut sporazum o povlačenju snaga JNA iz zadarskih vojarni u garnizone u Benkovcu i Kninu.
Na dan kada je neprijateljska vojska započela s ulaskom u Vukovar, 18. studenog, ulazi i u sela Škabrnja i Nadin. U napadu na Škabrnju sudjelovalo je tridesetak tenkova, više stotina srpskih vojnika – pripadnika JNA i Srba iz okolnih sela. Mjesto je branilo tridesetak loše opremljenih branitelja koji su uspjeli uništiti jedan tenk i kamion sa municijom, što je nakratko prekinulo napad. Ipak malobrojni branitelji uskoro su bili primorani povući se s položaja. Nakon ulaska agresora u selo uslijedio je divljački rušilački pohod u kojem su kuće i objekte u mjestu uništavali tenkovima iz neposredne blizine. Civile su pod prijetnjom likvidacije natjerali da izađu iz podruma u koje su se sakrili, a mnogi su pritom ubijeni. Tijekom dana srpski su zločinci u Škabrnji mučki ubili 86 civila, najvećim dijelom žena i staraca, a ostali su nakon maltretiranja u Benkovcu, sljedećih dana pušteni na slobodni teritorij Hrvatske.
Sljedećeg dana agresor je ušao i u Nadin gdje je smaknuto 14 civila. Preživjeli su protjerani, a imovina je zapaljena ili opljačkana.
Sljedeći napad uslijedio je 21. studenog kada je napadnuto područje Slivnice i Posedarja te srušen Maslenički most, a neprijateljska vojska premješta se na drugu stranu Novskog ždrila.
Inače i ovdje se kao i u napadu na Šibenik postupalo po doktrini NATO-a – Treba prodrijeti u dovoljnu operativnu dubinu da se mogu razviti snage na kopnenom prostoru. Nakon toga se jednostavno zauzima mjesto po mjesto.
Uoči potpisivanja Sarajevskog primirja (2. siječnja !992.), kojim su se hrvatska strana i JNA obvezale na status quo, počinje zadnja operacija 9. kninskog korpusa JNA s ciljem skraćivanja fronte u Ravnim kotarima te konačno presijecanje Hrvatske u dvije ključne točke – Maslenica i Bibinje i otvaranje mogućnosti definitivnog zauzimanja Zadra.
U obrani su bile raspoređena 3. pješačka bojna 112. zadarske brigade HV koja je bila razvučena duž nekih 30-35 km duž linije Zubčići – Viduke – Čuline – Barabe – Cvitići – Buterini – Matarija – Cipac – Gospići – Nekići – Oblog – Grgurice pojačana sa desetinom specijalne jedinice PU Zadar, desetinom 2. bojne i vodom 1. bojne. Lijevo je bila raspoređena Samostalna bojna Maslenica na području Ždrilo – Posedarje, a desno 2. bojna na području Rupalj – Poličnik, u potpori je bio mješoviti topnička divizija i tenkovski vod 112. brigade. U području 3. bojne bile su još i šibenska satnija, satnija studenata iz Zagreba i Rijeke kao pričuva na području Ražanca, ali su iste povučene prije napada.
Za napad 9. korpus je odredio 1. i 2. bataljun 180. motorizirane brigade sa oklopnim bataljunom 221. mtbr uz potporu dvije bitnice 9. mješovite topničke divizije.
Sam napad započeo je na Staru godinu u 6.45 sati prvo topničkim napadima po položajima 3.bojne, nakon čega je uslijedio glavni napad tenkovima i pješaštvom na smjeru na smjeru Smilčić – Paljuv koji je zauzet oko 11 sati čime su snage HV istočno odsječene. U 12.30 uz potporu četiri tenka kreće napad na Novigrad, istovremeno je napadnuta Pridraga sa 6 tenkova i oklopnim transporterom.
Radi olakšanja položaja u 22.05 sati kreće napad Samostalnog bataljuna obrane grada Zadra (Gradski bataljon) s položaja obrane grada Zadra u smjeru Crnoga i Musapstana gdje zaustavljaju tenkovski napad neprijatelja te ga onemogućavaju da uđe u Zadar.
Unatoč potpisanom primirju 2. siječnja napadi se nastavljaju, JNA kreće u napad na području Zemunika Donjeg radi ostvarivanja direktne komunikacije Benkovac – Zrakoplovna baza Zemunik. Napad na Zemunik Donji koji drži pješačka satnija Zemunik iz Samostalne bojne sa vodom 1. bojne 112. br., počinje 3. siječnja nakon pregrupiranja tenkova iz Novigrada iz dva smjera, nakon protunapada Samostalne bojne ‘Kralj Tomislav’ JNA se povlači na početne položaje.
Istovremeno su napadnuti Suhovare i Poličnik koje je držala 2. bojna 112 br. Nakon početka napada u borbu su uvedena i dva tenka HV iz Slivnice koji su ušli u borbeni raspored Suhovara te je došlo do dvoboja s tenkovima JNA pri čemu su u bliskoj borbi oštećeni tenkovi na obje strane (istovremenim otvaranje vatre tenk HV i tenk JNA pogodili su jedan drugoga pri čemu su oba oštećena, a tenk JNA se povukao). Napada podržan od strane topništva i JRV je prekinut nakon djelovanja topništva HV te se neprijatelj neorganizirano vraća na početni položaj.
Nakon ovih pokušaja JNA na ovom području više ne poduzima napadačke akcije već se usmjerava na obranu osvojenog. Tako da je linija fronte u biti ostala neizmijenjena sve do oslobodilačke akcije Maslenica u siječnju 1993. godine.
[box type=”info” bg=”#” color=”#” border=”#” radius=”0″]Komanda 9. korpusa, Str.pov.br. 19 – 1441, 16. 09. 1991. godine, hitno
Zapovest za napad op.broj 1 Na osnovu usmenog naredjenja k-danta vpo 9. korpus je dobio zadatak: 1.-Svim raspoloživim snagama sa sadašnjih položaja energično dejstvovati ka obalnom rubu, sa zadatkom: razbiti snage ZNG i MUP na pravcima nastupanja i deblokirati napadnute jedinice, ustanove, skladišta i objekte JNA. Gotovost za napad dana 16. 09. 1991. godine u 16.00 časova. Podržava avijacija po pozivu. 2.- Odlučio sam: U sadejstvu sa snagana TO Knin, Benkovac i Obrovac izvršiti opći napad ka moru grupišući glavne snage na pravcu … odakle stvoriti uslove za ofenzivna dejstva ka Zadru, Šibeniku, Sinju i Splitu. Odsutno braniti Maslenički most. …. Signali: početak napada Sloboda, prekid dejstava More. Zamenik komandanta, pukovnik Ratko Mladić[/box]
[box type=”info” bg=”#” color=”#” border=”#” radius=”0″]Ako zaustaviš napad streljat ću te
Marko Miljanić, zapovjednik bataljuna ZNG u Škabrnji čuo je u podrumu u kojem se nalazio u selu preko radio veze razgovor koji su vodili Tripko Čečović, zapovjednik benkovačke brigade vojske RSK i general Mladić. Razgovor su vodili otvoreno, ne koristeći šifre, o ćemu je Miljanić na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu svjedočio: – Čečović je rekao da mu je eksplodirala rezerva municije i da ne može dalje, a Mladić mu je poručio: Čečoviću, nastavi napad, dobićeš rezervu municije. Ako se povučeš, streljaću te. To su bile točno riječi. U tome podrumu u tome momentu je bilo još 60 civila kod mene, 60 žena, staraca i slušali su svi otvoreno taj razgovor.[/box]
