Koliko je žrtava bilo u Drugom svjetskom ratu?

Iako je Drugi svjetski rat jedna od najistraženijih tema u povijesti, računanje broja žrtava kontroverzna je tema. Procjene ukupnog broja žrtava rata tako se kreću od 50 do preko 80 milijuna ljudi. Jedan od uzroka tako različitih procjena jest ta da postoji više načina prikupljanja podataka i izračuna broja žrtava – prema službenim popisima, statističkim izračunom na temelju popisa stanovništva, prema izvještajima medija ili međunarodnih organizacija, intervjuiranjem svjedoka, otkopavanjem ljudskih ostataka itd. 

Postoje brojni problemi koji mogu otežati izračun broja žrtava. Primjerice, ako je neko područje pod okupacijom, vlasti države ne mogu doći do tamošnjih podataka. Osobe mogu zabunom biti evidentirane više puta ili pod više imena. Vojnicima koji padnu u zarobljeništvo lako se može izgubiti trag. Mnoge evidencije uništene su namjerno ili slučajno tijekom ratnih operacija. Vojnici ili civili mogu prebjeći protivniku ili dezertirati. Vlade često pokušavaju zataškati masovne zločine ili masovna umiranja kako bi spriječili narušavanje borbenog morala vlastitog stanovništva ili međunarodne reputacije, a iz istog razloga mogu manipulirati statistikama. Posebno je teško pratiti sudbinu vojnika poraženih država tijekom posljednjih nekoliko mjeseci rata. Zbog sveg navedenog jasno je da je posao izračuna točnog broja stradalih zahtjevan posao te da je vrlo teško doći do preciznih rezultata.

Uzroci gubitaka

Izravne žrtve ratnih operacija samo su manji dio ukupnog broja žrtava Drugog svjetskog rata. Pogledamo li, primjerice, ukupne gubitke njemačke vojske vidjet ćemo da je od 5,3 milijuna mrtvih i nestalih samo 2,3 milijuna poginulo u borbi. Još oko pola milijuna umrlo je od posljedica ranjavanja ili od bolesti, 25.000 počinilo je samoubojstvo, 11.000 je pogubljeno, a za 12.000 uzrok smrti nije poznat. Oko 460.000 umrlo je u zarobljeništvu, a oko dva milijuna i dalje se vode kao nestali.

Uzroci stravično visokog broja žrtava Drugog svjetskog rata uključuju:

victimVojne operacije – poginuli vojnici i kolateralne civilne žrtve, ali i namjerno bombardiranje civilnih ciljeva (posebno se ističu atomski napadi na Hirošimu i Nagasaki te bombardiranje gradova zapaljivim bombama).

victimZarobljeništvo – sile Osovine svoje rane uspjehe uvelike duguju uspješnom munjevitom ratovanju tijekom kojeg su golem broj protivničkih vojnika izolirali od pozadine i zarobili. Mnogi od njih (npr. više od 3 milijuna Sovjeta u njemačkom zarobljeništvu, velik broj zarobljenika svih nacionalnosti koje su držali Japanci) tretirani su toliko brutalno da nisu preživjeli zarobljeništvo. Mnogi pripadnici poražene njemačke vojske umrli su nakon rata u lošim uvjetima u zarobljeničkim logorima.

victimBolesti – mnogo vojnika palo je kao žrtve raznih bolesti, posebno u teškim vremenskim i klimatskim uvjetima. Primjerice, tijekom rata hospitalizirano je čak 15 milijuna Amerikanaca.

victimGlad – vojnici izolirani od svoje pozadine, ako se nisu željeli predati, umirali su od gladi. Ova je pojava bila itekako učestala kod Japanaca, ali javlja se i kod drugih naroda, primjerice Rusa tijekom njemačke opsade Lenjingrada. Druge vojske imale su toliko slabu logistiku da vojnici jednostavno nisu dobivali hranu. Često bi se okrenuli pljački seljaka, što je rezultiralo masovnom gladi. Situacija je bila posebno teška u kolonijama – npr. glad u Bengalu odnijela je barem dva milijuna života, velikim dijelom zbog nedostatka volje britanske vlade da intervenira.

victimNesreće – vojnici su ginuli ili bivali ranjeni daleko od neprijateljskih linija. Zrakoplovstvo je bilo posebno rizična grana u tom smislu. Nesreće su rezultirale s oko 2 milijuna hospitalizacija američkih vojnika. Oko 13.000 američkih i više od 5000 britanskih zrakoplovaca poginulo je u nesrećama.

victimDezertiranje – stopu dezertiranja ili prelaska na protivničku stranu nije lako izračunati jer su je sve vojske nastojale zataškati. Stopa dezertiranja vojnika rasla je kad je postalo očito da njihova država gubi rat, a bila je mnogo viša kod unovačenih nego kod profesionalnih vojnika.

victimRasni i nacionalni progoni – jedna od karakteristika Drugog svjetskog rata su kampanje rasnog istrebljivanja i etničkog čišćenja. Najpoznatiji je Holokaust, ali bilo je i brojnih progona na etničkoj osnovi poput progona Nijemaca nakon kraja rata, talijanske kampanje nasilne asimilacije stanovništva na Jadranu itd.

victimPolitički progoni – velik broj civila stradao je jer su ih vlade zaraćenih država označile kao sumnjive te deportirale i / ili zatvorile u logore. Mnogi to nisu preživjeli. Drugi su ubijeni ili pogubljeni zbog služenja protivničkoj vladi ili jednostavno jer su označeni kao politički nepodobni.

victimOdmazda – akcije pokreta otpora u okupiranim državama često su rezultirale odmazdom okupirajućih snaga. Pravni položaj partizanskih boraca nije bio pravno reguliran te su oni često tretirani kao kriminalci, a ne vojnici. Pokreti otpora nerijetko su ubijali zarobljene pripadnike okupacijskih snaga i one za koje su znali ili sumnjali da im pomažu. Crvena armija odgovorna je za masovna stradanja njemačkog stanovništva, što je dobrim dijelom bilo potaknuto prethodnim nečovječnim postupanjem Nijemaca prema stanovništvu i ratnim zarobljenicima SSSR-a.

victimPsihološke žrtve – u slučaju slabo vođenih i uvježbanih jedinica mogle su sezati do 30 posto. Psihička oštećenja mogla su biti doživotna, a u nekim slučajevima dovodila su do samoubojstva. Postojala je i kulturna razlika među zaraćenim državama – npr. kod Japanaca se manifestirala u suicidalnim napadima na neprijateljske položaje (banzai napadi).

Ostali gubitci

Valja imati na umu da je postojalo mnogo drugih žrtava pored mrtvih i nestalih. Milijuni ljudi su ostatak života nosili fizičke i psihičke ožiljke rata. Nebrojeni milijuni prisiljeni su živjeti u logorima, podrumima i raznim privremenim skloništima. Više od 21 kvadratnog kilometra grada Hamburga do temelja je uništeno, kao i 13 kvadratnih kilometara Tokyja. Četvrtina britanskih kuća uništena je ili oštećena iako se na njenom tlu nikad nije vodio kopneni rat. Tijekom i nakon rata mnogima je oduzeta sva imovina i / ili su protjerani iz svojih domova – računa se da je u Europi 1945. bilo više od 30 milijuna izbjeglica. Milijuni Kineza, Korejaca i drugih naroda Dalekog Istoka protjerani su zbog imperijalističke politike Japana ili kako bi izbjegli ratom zahvaćena područja – u Kini je takvih ljudi bilo više od 90 milijuna.

Novoosnovana organizacija Ujedinjeni narodi nakon rata je osnovala UNRRA-u, Upravu Ujedinjenih naroda za pomoć i obnovu, s ciljem zbrinjavanja golemog broja izbjeglih osoba. Krajem 1946. osnovan je i UNICEF, Fond Ujedinjenih naroda za djecu, kako bi se zbrinulo više od 11 milijuna izbjegle djece i siročadi.

Piše: Boris Blažina

Komentari