Ujesen 334. pr. Kr. Aleksandar Veliki naišao je tijekom invazije na Perzijsko Carstvo na čvrstu prepreku – utvrđeni grad Halikarnas na zapadnoj obali Male Azije. Gradske su zidine bile otporne i na projektile najnovije opsadne sprave, katapulta. Nadalje, grad je branio izvrsni vojskovođa Memnon od Roda, Grk u perzijskoj službi. Braniteljima je usto stizala opskrba putem flote koju Makedonci nisu mogli zaustaviti.
Duga i naporna opsada poticala je dosadu kod makedonskih vojnika. Tako su se jednom prilikom dvojica hoplita (teško oklopljeni kopljanici) pod utjecajem alkohola počela svađati oko toga tko se u dosadašnjim bitkama pokazao hrabrijim. Na kraju su dogovorili da će pitanje riješiti smjelim pothvatom. Odlučili su izvesti napad na zidine Halikarnasa bez ičije pomoći.
Vidjevši dvojicu oklopljenih vojnika kako se približavaju gradu, vojnici na zidinama izašli su iz grada i napali vojnike. Iako su bili sami, Makedonci su se dugo odupirali protivničkom napadu prije negoli su savladani i ubijeni. Ubrzo su se u sukob umiješali vojnici s obje strane te je nastala prava bitka za zidine. Makedonci su umalo uspjeli osvojiti grad, ali su naposljetku otjerani. Da su Makedonci bili bolje pripremljeni , možda bi jedan od najjače utvrđenih gradova toga doba bio osvojen zahvaljujući dvojici pijanih vojnika.
Piše: Boris Blažina
