Kako motivirati vojsku? Gledajte i učite od najboljih, konkretno Matijaša Korvina!

Prošle godine Mađarski institut pokrenuo je akciju  potrage za ostacima omiljenog hrvatsko-ugarskog kralja Matijaša Korvina. Tijelo Matijaševa izvanbračnog sina Ivaniša je pokopano u Crkvi Reda svetog Pavla i upravo će na osnovu njegovih ostataka, a uz pomoć, nove i sada tek dostupne tehnologije genetskog analiziranja, znanstvenici pokušati utvrditi očev genetski uzorak. Taj će gentski zapis biti nit vodilja u opsežnoj potrazi za “izgubljenim” tijelom hrvatsko-ugarskog kralja. Matijaš je privremeno pokopan u Crkvi Uznesenja Marijina u Stonom Biogradu, s tim da mu je privremeno “ležište” postalo trajno jer je u međuvremenu došlo do osmanlijskih osvajanja i oskrvnjivanja tamošnje Crkve i ukopanih tijela. Matijaševo tijelo je jedno od mnogih i tek treba biti identificirano u gomilli drugih ostataka vladara, ali i ostale elite onog vremena, koja je također završila u tamošnjoj kosturnici. Zbog toga nije nemoguće da će ova potraga potrajati i više desetljeća. No, danas ćemo se pozabaviti Korvinovom profesionalnom vojskom koja je bila bez premca u tadašnjoj Europi, a u kojoj je služio i zloglasni Vlad Drakula.

Iz tamnice na prijestolje

Matijaš je na prijestolje došao u turbulentnim vremenima. On je jedan od rijetkih vladara koji nije došao na vlast naslijednim putem već je, dapače, na prijestolje stigao direktno iz tamnice. Vjerojatno vas zanima o čemu je riječ. Da bismo ispričali ovu priču moramo se vratiti u vrijeme njegova oca Janoša Hunjadija, koji se proslavio kao izvrsni vojskovođa, čija je umiješnost kao vojnog stratega došla do izražaja prigodom opsade Beograda. On se uvdje razbolio od kuge i umro od posljedica te bolesti 1456. godine. Na položaju koji je držala hrvatsko-ugarska vojska s Janošem je bio i njegov stariji sin Ladislav. Tijekom sukoba s Osmanlijama došlo je i do spora oko pitanja preuzimanja banske časti u Slavoniji, kao i Hrvatskoj i Dalmaciji. Sukob koji je započeo za Janoševa života, kulminirao je ubrzo nakon njegove smrti. Ladislav je očito bio iznerviran razvojem događaja te je dao pogubiti Ulricha III. Celjskog, da bi uskoro i sam bio ubijen u naručenom ubojstvu od strane kralja Ladislava V. Kralj je u svom osvetničkom pohodu zbog ubojstva svog odgojitelja dao zatvoriti i Ladislavova četrnaestogodišnjeg brata Matijaša, ali ne zadugo.

Dobar izbor

Nakon smrti Ladislava V. odlukom velikaša Matijaš je izabran za novog kralja. Ovaj se izbor pokazao dobrom odlukom jer je mladac bio više nego sposoban vladar, koji je uspio stabilizirati zemlju u kritičnom trenutku. Branio je uspješno kraljevstvo od Osmanlija pri čemu je vodio računa o jačanju gospodarstva i promijeni sustava oporezivanja zahvaljujući kojem je stvorio  jednu od najuspješnijih profesionalnih stajaćih vojski u povijesti, tzv. Crnu vojsku. Kako bi uzdržavao ovu vojsku proveo je poreznu reformu, koja je najvećim dijelom pogodila visoko plemstvo i, što nije iznenađujuće, smanjila njegovu popularnost među najvišim društvenim krugovima.

Dječački uzor Julije Cezar

Korvin je kao dječak odrastao uz knjige pa se rano susreo s rimskim vojskovođama od kojih je na njega najveći utjecaj izvršio Julije Cezar. Upravo ga je Cezar sa svojim opisima ratovanja u Galiji potaknuo na osnivanje  profesionalne vojske. Ta je vojska dobila naziv Crna vojska jer su njeni pripadnici bili odjeveni u crno, pa su čak imali i crne oklope. Naime, u kasnom srednjem vijeku postojala su dva tipa oklopa od čeličnih ploča: sjajni i crni, i upravo su Matijaševi vojnici imali ove crne oklope, koji su bili nešto jeftini od uglačanih.

Motivirana vojska

Matijaševa profesionalna vojska zaustavila je prodor Osmanlija. Vjerojatno se pitate kako mu je to uspjelo. On je potpuno opravdano podigao poreze te je zahvaljujući njima dobro plaćao svoju vojsku. To znači da ju je ne samo izdašno plaćao već da su i plaće stizale na vrijeme, zbog čega su njegovi ljudi bili motivirani za službu. Svake godine je bilo potrebno za funkcioniranje te vojske osigurati 600 000 zlatnika. No kako to nije bilo dovoljno za uspjeh on je dodatno poticao zapovjednike unutar svoje vojske raznim nagradama na odanosti i veću motiviranost. Svojim je časnicima dodjeljivao dvorce i posjede, omogućavao im da zadrže veći dio plijena, što je bio, mora se priznait, više nego dobar podstreh za uspješnije rezultate. Povjesničari kažu da je plaća njegovih vojnika bila usporediva s plaćama današnjih menadžera, što znači da su morali biti jako, ali jako zadovoljni svojom službom.

Vojska naoružana do zuba


Matijašu nije bilo žao uložiti novac u opremanje vojske pa je njegova vojska bila doslovno naoružana do zuba. Kažu da je to bila najbolje naoružana europska vojska na kraju srednjeg vijeka. Bila je opskrbljena starim puškama pri čemu je svaki četvrti vojnik imao pušku, tako se računa da je čak 20 posto vojnika Crne vojske imalo pušku, što je bilo više nego dobro jer su europske vojske imale do 10 posto vojnika naoružanih puškama. Taj postotak ne djeluje impresivno, barem ne na prvu, no zapravo takva relativno skromna brojka nije bila posljedica kraljeve škrtosti već posljedica skupoće baruta. Uz kopnenu vojsku imao je Matijaš i mornaricu na Dunavu. Njegova je vojska koristila i vojna vozila, koja su bila prethodnica mobilnog topništva.

Bilo kuda, sukobi posvuda

Poslije pada Bosne 1463. Korvin oslobađa Jajce i Srebrenicu i stvara tu banovine s mrežom fortifikacija. Nakon što je privremeno stabilizirao odnose s Turcima usmjerio se prema sjeveru. U ratu s Habsburgovcima bio je, također, uspješan te je porazio Fridrika III. i osvojio Beč 1485. godine, kao prvi vladar kojemu je to uspjelo . Nakon ovog čina prebacio je svoju prijestolnicu u taj grad. Korvin je odgodio tursko osvajanje hrvatskih zemalja za otprilike pola stoljeća. Imao je u svojoj impresivnoj vojsci 6000 vojnika.
Matijaš Korvin umro je u Beču 1490. godine. Međutim, njegovi nasljednici neće biti kadri zaustaviti napredovanje Turaka i na taj način zaustaviti slabljenje države. Ono što se može reći za Matijaša da je bio sjajan vladar koji je znao gledati izvan uskih interesa elita i zahvaljujući tome zaustaviti neprijatelja. Velika ulaganja u obranu omogućila su u njegovo vrijeme daljnje funkcioniranje države i zadržavanje određenog statusa quo, što će kasnije biti narušeno i dovesti će do, kako kažu, rasapa kraljevstva.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari