Kako je George H. W. Bush “za dlaku” izbjegao japanske kanibale

Kanibal general Yoshia Tachibana potpisuje predaju otočja

Rat nudi bezbroj načina umiranja, teško je odrediti u nekim slučajevima koji je gori, koji lakši. No, sudbina osam američkih zrakoplovaca definitivno je jedna od najgorih koja se zbila u Drugom svjetskom ratu. Zanima li vas o čemu je riječ, provjerite u tekstu koji slijedi.

Važnost Chichi Jime

U zoru početkom rujna 1944. godine skupina američkih pilota uzletjela je kako bi bombardirala mali nepristupačan otok Chichi Jimu, koji je smješten sjeverno od znatno poznatijeg otoka Iwo Jime. Kažu da je Chichi Jima samo dva puta veća od Central Parka te se postavlja pitanje zašto je Amerikancima bila toliko važna. Ponajprije je stvar bila u tome što se ovdje nalazio radijski toranj koji je omogućavao komunikaciju japanske vojske na veće udaljenosti. No, na otoku je bilo stacionirano čak 25 000 vojnika dok je Iwo Jimu branilo njih 22 000. Nadalje, Iwo Jima je imala ravne površine i pristupačnu obalu, a Chichi Jima brdovitu unutrašnjost i problematičnu obalu. Prije odluke kako riješiti problem ovog otoka napravljena je strateška analiza obrane iz koje je proizašlo da je Iwo Jima pakao, a otok Chichi Jima pak nemoguća misija za osvajanje. Upravo iz toga razloga Amerikanci su poslali zrakoplove da se uhvate u koštac s ovim otokom. Nakon bombardiranja otoka japanska je silovita protuzračna obrana oborila zrakoplove. Od devet zrakoplovaca koji su uspjeli preživjeti iskakanje i doskakanje, kraj rata dočekao je samo jedan koji je spašen koordiniranim djelovanjem američke vojne mornarice i zrakoplova. Taj jedini preživjeli pilot bio je budući američki predsjednik George H. W. Bush, koji je tada imao samo 20 godina.

Izazov jedenja ljudskog mesa


Osam uhićenih zrakoplovaca bit će pogubljeno, ali ne odmah. Oni su prije smrti mučeni zašiljenim bambusima, probadani bajunetama, a nekima su “letjele” i glave. No, iako je to strašno nije najgore što se može dogoditi. Likvidacija pilota se vodila po naređenju general-potpukovnika Yoshia Tachibane. Ona je bila toliko strašna da ju je američka vlada klasificirala kao tajnu, kako bi obitelji ubijenih bile pošteđene dodatne patnje. Jedan od odvjetnika u ovom slučaju je kasnije izjavio: “Mornarica nije htjela da ljudi kod kuće znaju da su im sinovi pojedeni.” Konkretno četvorica pilota su bila pojedena. Japanski vojnici nisu posegnuli za njihovim tijelima zbog gladi već jednostavno iz zabave, ali i “dobrog zdravlja” jer su neki od časnika vjerovali da je ljudska jetra odlična za zdravlje cjelokupnog organizma. Ideja da od zarobljenika pripreme ukusne obroke javila se tijekom jedne večere kada su časnici zaključili da imaju previše povrća, a premalo mesa na tanjuru i tako je počelo. Prema priči donesenoj u Time Magazinu nakon što su dvojici pilota odrubljene glave, odlučeno je da im se izreže jetra iz tijela, koja je nakon toga pečena i poslužena kao predjelo dok su ostali dijelovi tijela pripremljena kao gulaš. Meso je znalački izrezivao japanski medicinski časnik. General Tachibani je postavio izazov drugim časnicima prema kojem se hrabrost iskazuje jedenjem ljudskog mesa. Nakon “probijanja leda” časnici su si međusobno uzvraćali gozbama. Neke od dijelova ljudskog mesa su pripremali s umakom od soje i povrća, koje su zalijevali s vrućim sakeom, a redovito se pripremala pečenu jetru.

Spašavanje budućeg predsjednika

George Bush se spasio od ovakve sudbine zahvaljujući tome što je odlučio skočiti što dalje od otoka i tako izbjeći zarobljavanje. Po iskakanju iz zrakoplova plutao je četiri sata u oceanu. Zrakoplovi su ga štitili držeći na pristojnoj udaljenosti japanske čamce koji su ga htjeli zarobiti, a kada je iz oceana izronila podmornica USS Finback, bio je spašen. Bush se kasnije prisjećao kako se uplašio kada je vidio ispod sebe podmornicu pri čemu se, kazao je, samo ponadao da je jedna od američkih i posrećilo mu se.

Ni Bush nije znao što se tamo dogodilo do 2003.

Generalu Tashibani suđeno je, zajedno s ostalim vojnicima, tijekom kolovoza 1946. godine. Kako tadašnje pravo nije poznavalo zločin kanibalizma vojnicima je suđeno za ubojstvo i sprečavanje časnog ukopa. Nakon pomnog istraživanja slučaja četiri časnika zajedno s generalom su proglašeni krivima i osuđeni na smrt vješanjem dok su ostali vojnici zatvoreni na rok od pet do osam godina zatvora. Godine 2003. izašla je knjiga koja se bavi ovim događajem, a koja je napisana na osnovu transkripata sa suđenja japanskim vojnicima. Napisao ju je James Bradley, a nosi naziv “Flyboys: A true Story of Courage” (Piloti: Istinita priča o hrabrosti). Kako je čitava stvar bila označena kao javna tajna čak ni predsjednik Bush nije znao što se dogodilo s ostalim pilotima, dok Bradleyjeva knjiga nije objavljena.

Otok Chichi Jima danas turisti posjećuju zbog ronjenju i promatranja kitova, i ne znaju da je ovaj rajski otok bio relativno nedavno poprište kanibalizma.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari