Znate onu: “Slika govori tisuću riječi!”, i ova fotka koju danas donosimo to samo zorno potvrđuje. Na naslovnoj fotografiji je nepoznati britanski vojnik snimljen 1917. godine, koji se unatoč povijenoj glavi smiješi i pri tome nam rukom pokazuje na razlog svog smijeha, a to je ogromna rupetina na kacigi, koja je mogla biti isto tako na njegovoj glavi. Danas ćemo se pozabaviti razvojem kaciga u Prvom svjetskom ratu, pa ako vas zanima ova tematika defenzivne ratne opreme, pridružite nam se u čitanju.
Glava najizloženiji dio tijela
Rat je vrlo brzo pokazao da je glava onaj dio tijela koji trpi najviše ozljeda. Takva je situacija u Prvom svjetskom ratu bila posljedica samog načina ratovanja, a to je bilo uglavnom rovovsko ratovanje. Ove su ozljede postale gore s razvojem oružja i upotrebom granata čiji su geleri donosili smrtonosne ozljede, posebno u fazi kada vojnici nisu imali nikakvu zaštitu osim običnih kapa izrađenih od tkanine.
Prve kacige dizajnirali Francuzi
Prvi koji su se uhvatili u koštac s problemom zaštite vojničkih glava bili su Francuzi, još 1914. godine. Njihove su prve kacige imale oblik zdjelica koje su se nosile ispod običnih kapa. Kasnije već 1915. došlo je do njihova redizajna te nastaje znatno složenija verzija kacige čiji se izgled temeljio na kacigama koje su nosili tadašnji pariški vatrogasci.
Britanci su slijedili Francuze te je njihov ratni ured odlučio analizirati učinkovitost francuskih kaciga, a nakon kritičkog ispitivanja taj je ured zaključio da njihova kaciga nije dovoljno jaka i da je previše složena za brzu proizvodnju. Stoga su Britanci smislili nešto jače i jednostavnije, kako bi se brzo mogle zadovoljiti vojne potrebe.
Kaciga poput tanjura za tjesteninu
Iste godine kada su Francuzi dizajnirali svoje složenije kaciga učinili su to i Britanci. Njihov dizajn potpisuje, hajdemo to reći tako današnjim rječnikom, poduzetnik i izumitelj John Leopold Brodie, očito svojevrsna snalažljiva mustra koja se obogatila zahvaljujući rudnicima zlata i dijamanata u južnoj Africi. Uglavnom što jest jest, on je dizajnirao vrlo jednostavnu i dosta efikasnu kacigu koja jako podsjećala na zdjelu za juhu ili pak i više na današnje moderne tanjure za tjesteninu. Ona je bila izrađena od čeličnog lima. Ovakav vrlo simplificiran dizajn je omogućio relativno brzu proizvodnju. Bila je to kaciga s plitkom krunom i širokom obodom, a imala je kožnu podstavu i isto tako kožni remen za bradu, a nazvana je prema svom izumitelju kaciga Brodie. No, iako je nadoknadila neke od nedostataka one francuske kacige i sama je imala svoje boljke i to ne zanemarive. Kao prvo bila je preplitka i zbog toga nije dovoljno štitila donji dio glave i vrata.
Poboljšanja i redizajn
Samo nekoliko tjedana od početka proizvodnje došlo je do poboljšanja u materijalu izrade britanskih kaciga, pa se u čelik počeo dodavati mangan zbog čega kacige postaju gotovo pa neprobojne. Kaciga je težila malo više od kilograma, što je odgovara težini današnje prosječne vojne kacige. Od jeseni 1915. počela je raspodjela kaciga u britanskoj vojsci. Kako su kacige bile jednostavnog dizajna u relativno kratkom roku su zadovoljene vojne potrebe. Ubrzo su počele stizati i kritike utemeljene na njihovoj upotrebi. Ove su kritike bile usmjerene na sjaj kacige zbog kojega je ona reflektira previše svjetlosti, ali je uz to imala i preoštar rub i klizavu podstavu. Britanski ratni ured je ove primjedbe nastojao uvažiti, pa se krenulo u redizajniranje i proizvodnju koja je rezultirala poboljšanom verzijom. Ovu su verziju prihvatile i neke druge zaraćene strane, napose američka vojska.
Današnje kacige su ergonomski dizajnirane te štite veću površinu glave, lica i ramena, a u cjelini djeluju kao da su izašle iz neke SF produkcije u odnosu na kacige iz Prvog i Drugog svjetskog rata, no više o tome u nekom novom članku.
Piše: Sonja Kirchhoffer
