Jeziva bitka Prvog svjetskog rata: Napad živih mrtvaca

Tvrđava Osowiec bila je zaštićena nizom rovova te smještena zapadno od najvećeg grada Bialystoka, na sjeveroistoku suvremene Poljske, a u kojoj su se Rusi jedanaest mjeseci odupirali Nijemcima, u vrijeme Prvog svjetskog rata. Tvrđava je imala veliko strateško značenje jer se nalazila u blizini granice s Istočnom Pruskom te je Nijemcima bilo u interesu da tvrđavu stave pod svoj nadzor.

Odluka je pala

Prvi napad Nijemaca na tvrđavu dogodio se još u rujnu 1914., drugi u veljači i ožujku 1915. dok se treći, pod zapovjedništvo feldmaršala Paula von Hindenburga, dogodio početkom srpnja 1915. Nijemci su nakon prvih neuspjeha u trećoj seriji napada odlučili osvojiti tvrđavu na nekonvencionalan način, uz pomoć kemijskog oružja. Izbor je pao na kombinaciju plinova klora i broma.  Još krajem srpnja Nijemci su postavili topničke baterije na položaje, a zapovjedništvo je znalo da branitelji ne posjeduju plinske maske. Postavili su tridesetak topničkih baterija. Nijemci su čekali više od 10 dana na povoljan vjetar, koji bi im puhao u leđa i nosio plin prema Rusima.

Zeleno-žuti oblak koji sije smrt


Dana 6. kolovoza 1915. započeo je novi njemački napad u ranim jutarnjim satima, točnije oko 4.  Iako su njemačke snage upozorene od strane predstavnika Crvenog križa da je upotreba plina opasna ne samo za Ruse već i za njemačke vojnike, njemačko se zapovjedništvo oglušilo o ove navode. Upozorenje je bilo opravdano jer je žrtava bilo na obje strane.  Plin je ispušten istovremeno s topničkim napadom. Nakon što je plin pušten prema tvrđavi očevici tvrde da se stvorio zeleno-žuti oblak koji je krenuo prema ruskim položajma. Sve živo je pomrlo u zoni smrti. Plin je za sobom ostavio pustoš u kojoj je i trava pocrnila, lišće požutjelo i palo na zemlju dok su ptice padale s neba.

Uoči napada Rusi su saznali da se sprema napad kemijskim sredstvima, samo nisu znali kakvim. Napravili su improvizirane maske od donjeg rublja kojega su presložili u više slojeva te su ga, kažu, natopili urinom ili vodom. Nakon napada njemačka je vojska morala krenuti zauzeti ruske položaje u rovovima. Na njemačkoj strani je bilo prema nekim navodima oko 7000 vojnika, a na ruskoj oko 1600.

Napad živih mrtvaca

Nakon što je plin pušten njemačka je vojska s gas maskama krenula  prema ruskim položajima. Od ruskih snaga na položajima preživjelo je oko 100 vojnika. S obzirom na pustoš koju je plin ostavio iza sebe lako je zamisliti što je plin napravio ljudskim tijelima. Ova smjesa plinova u kombinaciji sa tjelesnom vlagom stvara klorovodičnu kiselinu, koja uništava pluća odnosno topi ih i izaziva mučnu smrt. Nijemci su uvjereni u svoju pobjedu došli do ruskih položaja sa svojim maskama, gdje su ih dočekali preživjeli koji su jedva hodajući krenuli u napad. Kako su se Nijemci približavali tvrđavi, jedna četa na čelu s potporučnikom Vladimirom Kotlinskim krenula je u napad s bajunetama i natjerala Nijemce na bijeg. Na licima ruskih vojnika bili su vidljivi tragovi kemijskih opekotina, a onako umotani u krvave krpe, iskašljavajući krv i dijelove svojih pluća djelovali su jezivo.

Paničan bijeg

Neočekivanost napada i sama pojava ruskih vojnika koji su bili osuđeni na smrti toliko su prestravili Nijemce, da su se ovi dali u bijeg, pri čemu je velik broj Nijemaca izgubio život. Rusi su izbacili neprijatelje sa zauzetih položaja. Bilo je to novo krvoproliće, ali ovaj puta i za Nijemce.

Ovaj hrabri napad treba gledati u kontekstu napada ljudi koji više nemaju što izgubiti jer su svjesni da su živi, a mrtvi. Dvojba se mogla voditi oko dvije stvari, da li pokušati ustati i umrijeti brže ili ostati ležati i prepustiti se agoniji bolne i sporije smrti. Izabrali su prvu opciju. Nijemci nisu uspjeli osvojiti ovu tvrđavu, a kemijsko je oružje zabranjeno deset godina kasnije Ženevskom konvencijom.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari