Jesu li Britanci namjestili Mussolinijevo pogubljenje?

Dok su savezničke snage polagano i uz krvave borbe napredovale prema sjeveru, u sjevernoj je Italiji buknuo opći ustanak protiv Mussolinija i fašista koji se pretvorio u krvavi građanski rat između fašista i partizana. Dana 25. travnja 1945. fašisti su savladani.

Mussolini je odlučio pobjeći i krenuo s kolonom njemačkih vojnika s namjerom da pobjegne iz zemlje. Kolona nije ni stigla izaći iz Italije kad je 27. svibnja pala u partizansku zasjedu. Nijemci su se nagodili s partizanima i predali im Talijane zauzvrat za slobodan prolaz. Iako je bio prerušen u njemačkog časnika, partizani su prepoznali Mussolinija i zarobili ga. Te večeri Sandro Pertini, vođa partizana u sjevernoj Italiji, izjavio je na Radiju Milano:

„Vođa ovog udruženja delikvenata, Mussolini, žut od zlobe i straha, uhićen je dok je pokušavao prijeći preko švicarske granice. Mora ga se predati narodnom tribunalu kako bi mu se moglo brzo suditi. Mi to želimo iako mislimo da je streljački vod prevelika čast za ovog čovjeka. Zaslužio je umrijeti poput šugavog psa.“

Krvavi spektakl

Američke vojne novine Stars and Stripes
Američke vojne novine Stars and Stripes

Dan nakon egzekucije Vijeće narodnog oslobođenja formalno je preuzelo odgovornost. Prema službenoj priči egzekucija je provedana kod Ville Belmonte blizu jezera Como oko 16:10 sati..Nakon što su tijela su izložena na trgu Piazzale Loreto u Milanu okupljeno mnoštvo počelo se na njima iživljavati te su obješena za noge. Američke su snage prilikom ulaska u grad skinule tijela i naložile obdukciju Mussolinijevog tijela. Ustanovljeno je da je usmrćen sa sedam ili devet metaka, ali kalibar nije naveden. Tijela su pokopana u neobilježenom grobu na rubu Milana, a 1957. dozvoljeno je da ih se sahrani u Mussolinijevoj obiteljskoj grobnici u rodnom gradiću Predappio. 


Britanska poveznica

Prve ozbiljnije sumnje u službenu priču izrečene su 1970-ih, kad je izišlo na vidjelo da postoje diskrepancije između raznih iskaza i opisa egzekucije. Vremenom je čak dvanaest osoba iznijelo tvrdnju da su oni zapravo ti koji su pogubili fašističkog vođu. U pričama se često spominje kako je prilikom uhićenja Mussolini držao kovčeg za kojeg je tvrdio da je „od povijesne važnosti za budućnost Italije“. Prema najzastupljenijoj i najrazrađenijoj teoriji u pogubljenja su upletene britanske tajne službe.

Bivši partizan Bruno Lonati iznio je 1994. tvrdnju da je bio jedan od dvojice zaduženih za likvidaciju Mussolinija i Clare Petacci. Tvrdi da je radio s britanskim tajnim agentom poznatim kao Captain John (pravo ime Robert Maccarone) koji je navodno poslan u Italiju kako bi eliminirao Mussolinija..Nakon pogubljenja John je slikao tijela i spomenuo neke „vrlo važne dokumente“ koje je trebao oduzeti Mussoliniju. Dokumenti nikad nisu pronađeni.

Prema svjedočanstvu Dorine Mazzole, koja je u to vrijeme bila djevojka, njena majka tvrdila je da su Mussolini i Clara Petacci pogubljeni oko 11:00, a da su kasnija strijeljanja bila lažna, izvedena pomoću dvojnika i već mrtvih tijela. Jedan od partizana, svjedok egzekucije u 16:10, tvrdi da su tijela bila neprirodno ukočena i izobličena te da je bilo vrlo malo krvi, što upućuje na to da su zapravo ubijeni ranije.

Kompromitirajući podatci

winston-chrurchill-lago-garda
Talijanske novine komentiraju Churchillov boravak na jezeru Como

„Da sam Talijan, sigurno bih svim srcem od početka do kraja podupirao vašu trijumfalnu borbu protiv zvjerskih apetita i gnjevi lenjinizma. [Italija] je pronašla pravu protumjeru za ruski otrov. Nakon ovog niti jedna velika nacija više neće biti bez konačne mjere obrane protiv karcinoma boljševizma.“

Churchill se u razdoblju prije rata pokazao voljnim nagoditi se s Mussolinijem. Vodio je korespondenciju s fašističkim vođom, navodno mu nudeći teritorijalne ustupke, uključujući Dalmaciju i otoke Dodekaneza, ako Italija ostane neutralna. Mussolini mu je odgovorio negativno. Neki smatraju da se Churchill želio riješiti takvih pisama jer su mogla narušiti njegovu političku karijeru poslije rata. Zanimljivo je i da je Churchill već 1945. pod lažnim imenom ljetovao baš na jezeru Como.

Kritika

Najveći problem s ovim teorijama je nedostatak dokaza. Pojavile su se mnoge tvrdnje oko toga tko je organizirao Mussolinijevu egzekuciju i što se dogodilo s pismima, ali mnoga od tobožnjih pisama pokazala su se krivotvorinama. Navodne fotografije koje je snimio Captain John nisu pronađene. Mussolini je doista tvrdio da posjeduje kovčeg s dokumentima koji mogu naštetiti Britancima. Međutim, i prije toga davao je lažne izjave.

Istina o Mussolinijevoj smrti ostat će neriješena osim ako u dogledno vrijeme ne ispliva neki autentični dokument koji bi jasno potvrdio ili opovrgnuo teorije o britanskoj umiješanosti u pogubljenje. Ova debata odraz je političke podijeljenosti talijanskog društva i odnosa prema fašističkoj prošlosti u toj zemlji, a drugima je zanimljiva jer potencijalno otkriva koliko je Churchill rabio moralno upitne metode u postizanju svojih ciljeva.

Piše: Boris Blažina

Više o kontroverznoj teoriji Mussolinijevog ubojstva pročitajte u 15. broju časopisa History.info.

 

Komentari