Jeste li znali da je Marie Curie spašavala vojnike na prvoj crti bojišnice?

Fotografija: Screenshot YouTube (Conférence : Marie Curie et les "petites Curies").

Marie Sklodowska Curie je bila osobita u svakom pogledu – uostalom kao i svi genijalni umovi. Jedna je od rijetkih osoba koja je dobila dvije Nobelove nagrade i to iz dva različita područja znanosti, fizike i kemije, što samo pokazuje da je njezina genijalnost odista bila izvanserijska.  Iz ove perspektive može nam se činiti da je Marie uživala povlastice zahvaljujući svom briljantnom umu, no to je daleko od istine. Prvu Nobelovu nagradu  za proučavanje radioaktivnosti dobila je samo na inzistiranje svog supruga jer je prvotno ona trebala biti dodijeljena Pierru Curieu i kolegi Henriju Becquerelu. No kao što je planetarno popularni “Sheldon odbio primiti Nobelovu nagradu bez Amy” tako je i Pierre učinio isto, zbog čega su je dobili svo troje 1903. godine. Drugu je Nobelovu nagradu dobila osam godina kasnije za otkriće radija i polonija. U tom trenutku je već bila udovica jer je Pierre poginuo u prometnoj nesreći s konjskom zapregom. Nakon smrti supruga dobila je njegovo profesorsko mjesto na Sorboni.

Francuska akademija rekla je:”NE”

Zanimljivo je da ovu ženu Francuska akademija znanosti i umjetnosti  nije željela u svojim redovima. Prema mišljenju članova Akademije ona je imala više mana. Kao prvo bila je strankinja koja je došla iz Poljske. Još bi joj se oprostilo da je došla iz neke druge zemlje, no ne i iz one koja je bila pod vlašću ruskog cara. Druga joj je neoprostiva mana bila ta što je bila žena, a treća što je bila pametnija od većine ili svih muškaraca u tamošnjoj akademskoj zajednici. Marie je bila svjesna svoje inteligencije, pa je navodno svom suprugu rekla da je najpametniji čovjek s kojim je imala posla, no da je njezin um slučajno bolji od njegovog. Ovakva samouvjerenost žene bila je dodatna mana za njezino primanje u ovu instituciju jer bi poremetila uhodanu akademsku svakodnevicu.

Bijes javnosti

Ostavimo li po strani to što nije primljena u Francusku akademiju znanosti i umjetnosti, ona je bila dobrim dijelom i žrtva jala svojih kolega jer velik broj ljudi ne podnosi one koji su bolji od njih. S njom se ruku na srce rijetko tko mogao mjeriti, pa je imala puno zavidnih kolega. Tako je vjerojatno iz akademskih krugova procurio trač o njezinoj aferi s oženjenim muškarcem, fizičarom Paulom Langevinom, a koji je navodno nakon njihove afere napustio svoju ženu. Ovo je samo doprinijelo bijesu javnosti.


Ljubav prema drugoj domovini

Unatoč svim problemima na koje je nailazila u Francuskoj, voljela je svoju drugu domovinu, pa kada je započeo rat 1914. bila je spremna pomoći na bilo koji način. Navodno je prvo došla na ideju da pretopi svoje zlatne medalje, koje je dobila kao dio priznanja u sklopu dodjele Nobelove nagrade, i daruje to zlato državi za potrebe rata. No banka je navodno odbila njezin prijedlog. Nije nam najjasnije da li banka to može jer nije riječ o predmetima koji su vlasništvo banke, pa je ovo jedna od onih priča koja zvuči nategnuto i traže dodatnu provjeru. U svakom slučaju državi je pozajmila svoj novac u vidu ratnih obveznica, a bio je to novac koji je dobila od Nobelovih nagrada.

Osnivanje radiološke službe

Kako je počeo rat osjećala je potrebu da nešto još učini i da svoje sposobnosti stavi u službu ratne situacije. Nakon dugog mozganja shvatila je da se rendgenske zrake mogu iskoristi kao pomoć liječnicima na bojištu, u točnom lociranju metaka i šrapnela, ali i mjesta lomova kostiju, pa je odlučila kirurzima olakšati posao. Uvjerila je vladu da osnuje prve radiološke centre u zemlji, a ubrzo je ona imenovana ravnateljicom radiološke službe Crvenog križa. Neki se čude što joj je vlada dodijelila to mjesto, no to je bilo tako vjerojatno zato što nitko nije imao pojam što je to radiološka služba. Za potrebe svog projekta osmislila je mobilne radiološke jedinice koje su prometovale u Renaultovim kombijima. Snimanja je radila dakako bez zaštitne opreme, a pomagala joj je barem u početku starija kći Irène koja je kasnije, također, dobila Nobelovu nagradu. Za svrhu mobilnih radioloških jedinica osposobila je oko 150 žena kako bi mogle obavljati ova snimanja, a uspjela je doći i do novca za opremu većeg broja radioloških vozila kroz prikupljanje donacija. Njezine su se mobilne  rendgenske jedinice, nazivale “petites Curies”. Ove su jedinice donosile na bojište tešku i glomaznu rendgensku opremu koja je spašavala živote. Više je puta i sama Curie vozila ova vozila na bojišnicu. Zanimljivo je da liječnici općenito nisu podržavali ove radiološke jedinice iako su se pokazale od velike pomoći.

Umrla je od posljedica zračenja 1934. godine. Njezine su stvari još uvijek toliko ozračene, da ako ih želite izbliza pogledati i pregledati, morate odjenuti zaštitna odjela i rukavice.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari