Hitlerova silna želja za pobjedom dovela je do izgradnje super oružja odnosno onoga što bi Nijemci nazvali Wunderwaffen. Mnoga od oružja koja se pripisuju nacistima zapravo nikada nisu bila konstruirana, no što je sa balističkim projektilima koji su trebali uništiti London i koji su klasificirani oznakom V-3. Naime, kako je rat odmicao svom kraju postalo je jasno tko će dobiti, a tko izgubiti rat, a što je bio povod drastičnim potezima. Zanima li vas tematika oružja osobito onog nadmoćnog, pridružite nam se čitanju članka kojeg donosimo u nastavku.
Oružje odmazde
Nijemci su krajem rata počeli primjenjivati oružje odmazde ili kako su to nazivali Vergeltungswafen. U tu su kategoriji ulazile su balističke rakete označene slovom V, koje su imale više varijanti i sve su dizajnirane za uništenje velikih razmjera. Prvi projektili oznake V-1 počeli su zasipati London početkom lipnja 1944., a odnijeli su velik broj života i uništili pojedine dijelove grada. No, Saveznici su tijekom vremena naučili rušiti ove projektile, što nije dobro “sjelo” nacistima, pa su odlučili krenuti s naprednijom verzijom, nazvanom V-2, a koju su pustili u pogon napadima na London iz Haaga već krajem ljeta 1944. godine. I dok je projektil V-1 bilo moguće srušiti, s ovim projektilima je posao bio znatno teži jer je bila riječ o bržoj verziji projektila sa većom razarajućom moći. Ova serija projektila je nanijela više štete Londonu, no nasreću napadi s V-2 serijom projektila bili su rjeđi, što je vjerojatno bila posljedica veće zahtjevnosti njihove izrade i krize koja je vladala u njemačkoj državi. Osim navedenog prava je sreća što znale i promašiti cilj, ili uopće ne eksplodirati. Ove su projektile Nijemci na samom kraju rata upotrijebili za uništavanje vlastitih mostova na Rajni, kako bi se usporilo napredovanje Saveznika.
Šturi podaci
No, s pogoršanjem situacija na bojištu, razmišljalo se i o nečem što bi moglo izbaciti Britaniju iz rata i napraviti kaos među Saveznicima. U pitanju je projektil nazvan V-3. On se počeo razvijati tijekom 1943., a važnu ulogu u njegovom konstruiranju odigrao je razvojni inženjer August Cönders. No, naše je znanje o ovom oružju prilično šturo. Ovdje ćemo iznijeti podatke koje imamo. Prema onome što znamo Cönders je imao prilično zastrašujuću ideju korištenja malih raketnih pojačivača smještenih duž kose cijevi za lansiranje duge 130 metara, a koji bi davali potisak projektilima te bi oni imali tako veću brzinu i dalji doseg.
Plan uništenja Londona
Ministar naoružanja i ratne proizvodnje Albert Speer Cöndersovu ideju o ovom nadmoćnom oružju izložio je Hitleru još u svibnju 1943., što je ovaj objeručke prihvatio. Uskoro je sa pogoršanjem situacije stvoren plan da se ovim novim projektilima uništi London. Grad je trebalo zasuti stotinama projektila u kratkom vremenu, a ako uzmemo u obzir da je sam projektil V-3 težio 140 kilograma i da je imao eksplozivno punjenje teško 25 kilograma, jasno je da od Londona ne bi ostalo ništa.
Problemi na vidiku
U svrhu upotrebe ovih projektila počela je gradnja velikog podzemnog kompleksa u francuskom departmanu Pas-de-Calais, kojega su gradili zarobljenici. Ipak, prije primjene trebalo je testirati novo oružje, ali testovi nisu išli u prilog tako sjajno zamišljenim performansama. Bilo je tu više problema u samoj konstrukciji ovog novog oružja. U njegovoj izradi bilo je angažirano više tvrtki, među kojima su bile i one poznate poput Kruppa i Škoda Worksa.
Saveznici im poremetili planove
Podzemni kompleks je bio udaljen oko 160 kilometara od Londona, što je bila udaljenost koju su mogli dosegnuti ovi balistički projektili. No, Saveznici su zahvaljujući snimanju terena iz zraka, a koje je odradilo Kraljevsko ratno zrakoplovstvo (RAF) primijetili da se u ovom dijelu Francuske nešto ozbiljno događa. Smatrali su da je ovo mjesto koje služi za lansiranje projektila slovom V, no za projekt vezan uz projektile označene s V-3 nisu znali sve do poslije rata. Ubrzo su počeli napadi na taj dio Francuske. Prva bombardiranja nisu nanijela osobitu štetu sagrađenoj konstrukciji, no kako je bilo jasno da je ova objekt od osobite važnosti Nijemcima, bombardiranja su nastavljena i pogon je na kraju uništen najvećim bombama Drugog svjetskog rata tzv. Tallboy bombama teškim 5400 kilograma, i to u svibnju 1944. Nakon toga je uslijedila invazija na Normandiju, pri čemu je iskrcavanje bilo u blizini ovog kompleksa, koji se danas naziva tvrđavom Mimoyecques. Konstrukcija ovog moćnog oružja nije dovršena, no neke njegov invarijante su korištene tijekom Ardenske operacije koja je trebala spriječiti daljnju savezničku ofenzivu, a vodila se krajem 1944. i tijekom siječnja 1945. godine.
S ovim se oružjem žurilo od samog početka. Koliko je bila učinkovita njegova radna verzija teško je reći, no projektili ove serije su bili stvarni koliko i prehtoni, samo je njihova izrada prekinuta u ključnoj fazi. Vjerojatno bi Nijemci da su imali dovoljno vremena uspjeli u konstruiranju novog oružja, a onda bi rat možda otišao u drugom smjeru i pitanje je kako bi svijet danas izgledao da su nacisti uspjeli staviti ove projektile u funkciju.
Piše: Sonja Kirchhoffer
