Svi znamo da genijalci funkcioniraju na sasvim drugačiji način od prosječnih ljudi, i teško da će oni uzeti oružje u ruke, jer je njihov najjači adut intelekt. Ne znamo da li ste čuli za liječnike Stanisława Matulewicza i Eugena Lazowskog, koji su svojim privatnim malim ratom spasili više tisuća osoba. Lazowski je svojevremeno izjavio:
Nisam se mogao boriti ni pištoljem ni mačem, ali sam našao način da prestrašim Nijemce!
Ovaj je dvojac zahvaljujući svojoj kreativnoj inteligenciji stvorio tijekom Drugog svjetskog rata iluziju epidemije na području uokolo Stalowa Wola u Poljskoj, sa svrhom spašavanja brojnih ljudi od sigurne smrti. Ovo je priča o njihovom genijalnom pothvatu.
Kako je sve počelo!
U trenutku kada je Lazowski bio na završnoj godini studija medicine Nijemci su napali Poljsku 1939. Tijekom rata on se oženio svojom dugogodišnjom djevojkom i uspio je položiti završne ispite na fakultetu. Nakon toga se preselio u rodni grad svoje supruge, Stalowa Wola. U susjednom Rozwadówu se priključio poljskom ogranku Crvenog križa i tako je započeo svoju liječničku karijeru. Lazowski je ovdje radio sa svojim prijateljem i kolegom Stanisławom Matulewiczem, a zajedno su organizirali interni rat protiv nacista.
Lazowski je živio u kući koja je graničila sa židovskim getom, i uskoro je došlo do suradnje sa Židovima iz geta, iako je takva kooperacija bilo strogo zabranjena. Ukoliko bi liječnik bio uhićen u pomaganju Židovima bio je odmah likvidiran. Sa Židovima iz geta dogovorio je znak za pomoć, pa kada bi trebali liječnika jednostavno bi izvjesili kraj zajedničke ograde komad odjeće. Nakon što bi Lazowski završio svoj dnevni posao kretao je, pod okriljem noći, liječiti Židove u susjedstvu. U njihovom liječenju je koristio lijekove iz zaliha Crvenog križa.
Širenje tifusa
U kaosu rata širile su se zarazne bolest među kojima je najveću smrtnost imao tifus. U vrijeme sveopće nesigurnosti i neimaštine ljudi su se selili s jednog mjesta na drugo. Ljudi su iz gradova dolazili na selo kako bi se prehranili, a oni sa sela u gradove kako bi zaradili. Vlakovi su postali pretrpani, a bolest se širila putem ušiju. U to vrijeme od tifusa je dnevno umiralo prema procjenama oko 750 osoba. Bolest je stigla i do područja na kojem je bio stacioniran ovaj dvojac. Matulewicz je tada uspio osmisliti način da primjeni Weil-Felixov test u dijagnosticiranju tifusa, pri čemu je došao do neobičnog otkrića da ako bi se zdravoj osobi ubrizgala bakterija Proteus odnosno njena varijanta odgovorna za tifus, ta se osoba ne bi razboljela, ali bi bila pozitivna na testiranju.
“Pokusni kunić” i stvaranje epidemije
Svojevrsni pokusni kunić je bio jedan poljski radnik koji je došao na dvotjedni odmor kući, ali se nije želio vratiti natrag jer je bio siguran da više nikada neće vidjeti svoju obitelj, pa je odlučio riskirati i potražiti liječničku pomoć. Nakon što mu je ubrizgana bakterija, dane su mu upute kako da simulira pojavu bolesti, ali sve to nije smio reći ni članovima svoje obitelji. Kada je nekoliko dana nakon primitka bakterije rađeno testiranje krvi nalaz je bio pozitivan, a znakova bolesti nije bilo, što je dalo zeleno svjetlo široj akciji spašavanja. Ako je Matulewicz zaslužan za sam način na koji se ovaj rat vodio, ideja o stvaranju epidemije bila je zasluga Lazowskog. Njihov je zajednički rad spriječio Nijemce u uhićenjima i deportacijama s područja većeg broja sela u okolici grada Stalowa Wola. Kako ne bi bili sumnjivi odlučili su da se tifus pojavljuje u intervalima u kojima se javljaju prave zaraze. Njihovo praćenje epidemiološke situacije povećalo im je ugled jer se Nijemci nisu željeli ‘baktati’ s onima koji imaju tifus kako se ne bi i sami zarazili, a prema dostupnim spoznajama navodno su bili znatno manje imuni na ovu bolest u odnosnu na istočnu populaciju. Zbog širenja epidemije uplašeni Nijemci su proglasili karantenu za cijelo to područja. Ujedno nisu nikoga željeli transportirati kako ne bi proširili zarazu i, naravno, sebe doveli u izravnu opasnost, što je spasilo nebrojene živote.
Komisija koja je došla provjeriti stanje epidemije
No, tijekom vremena mala smrtnost pacijenata je ipak izazvala sumnje. Matulewicz je napustio to područje sa svojom obitelji 1943. godine, nakon čega je Lazowski nastavio raditi sam. Uvijek je u džepu imao kapsulu cijanida kako bi si prikratio muke ukoliko bi bio uhićen. Kako bi se provjerila situacija na terenu Nijemci su poslali komisiju, no pri tome nisu željeli ući u samo naselje zbog čega se sastanak dogodio na nenaseljenom području. I dok su stariji i iskusniji članovi komisije uživali u jelu i piću izvan naselja, samo su najmlađi liječnici pošli provjeriti što se u selima zbiva, pri čemu su im predočeni bolesnici u najlošijem stanju. Ne bi li ih što više uplašio Lazowski im je fino objasnio da su “Poljaci prljavi i puni ušiju” zbog čega se nisu uopće željeli baviti pacijentima već su pregledali njihovu krv, i nakon što su se uvjerili da su uzorci krvi doista pozitivni, vratili su se odakle su i došli.
Dojava Nijemca spasila život Lazowskom!
Kada se rat približio kraju, od jednog svog pacijent Nijemca Lazowski je dobio informaciju da je na listi za odstrel budući da se saznalo da surađuje s poljskim Pokretom otpora. Brže-bolje je nakon toga sa ženom i djetetom prebjegao u Varšavu. Poslije rata je je dobio priliku za usavršavanjem u SAD-u te je zahvaljujući dobivenoj Rockefellerovoj stipendiji otišao na Medicinski fakultet u Illinoisu 1958. godine. Kasnije postaje profesor pedijatrije i radi do 80-ih godina prošlog stoljeća. Njegov je partner u ratu Matulewicz pak postao profesor radiologije na Sveučilištu u Kinshasi u Demokratskoj Republici Kongu, nekadašnjem Zairu. Desetljećima nakon odlaska Lazowski je posjetio ponovno Poljsku, gdje mu je pripremljen svečani doček.
Računa se da je ovaj dvojac spasio oko 8000 ljudi tijekom holokausta. Drugi svjetski rat je bio uistinu test nečije hrabrosti. U konkretnom slučaju ovaj je dvojac neprestano nosio “glavu u torbi”, ali unatoč tome nije ni u jednom trenutku odbacio Hipokratovu zakletvu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
