Moć fotografije je uvijek bila velika, a ona je do punog izražaja došla u kultnoj fotografiji koju smo donijeli u naslovnici današnjeg članka. Fotografiju je snimio američki fotograf Joe O’Donnell, kojega je vojska poslala u Japan po završetku Drugog svjetskog rata. Na put je krenuo u rujnu 1945., a njegov je zadatak bio dokumentirati posljedice bombardiranja Japana atomskim bombama. Njegovo je putovanje bilo usmjereno na zapadni dio Japana, gdje su smješteni Hiroshima i Nagasaki. O’Donnell je u Japanu tada proveo sedam mjeseci.
Dijete u vojničkom položaju
Ova je fotografija snimljena u Nagasakiju i na njoj možemo vidjeti dječaka od otprilike desetak godina kako stoji u gotovo vojničkom položaju sa zavežljajem na leđima. Njegov izraz lica pokazuje duboku zabrinutost i ozbiljnost. Dječak je u trenutku snimanja fotografije bio bos i strpljivo je čekao da dođe na red kako bi predao dijete iz zavežljaja na kremiranje. Je li mu na leđima bio brat ili sestra nije poznato i manje je važno. Znamo da je to tek bilo maleno dijete i vjerojatno jedino biće koje je ovaj dječarac imao uz sebe nakon što je atomska bomba bačena na Nagasaki.
Plamen koji je gorio poput sunca na zalasku
Kada su tražili kasnije O’Donnella da da više pojedinosti o snimanju ove tragične fotografije, rekao je da je dječak čekao radnike iz krematorija 5 do 10 minuta. Nakon što su se pojavili ljudi u bijelom pažljivo su mu skinuli zavežljaj s leđa. Sam O’Donnell navodi da je cijelo vrijeme imao dojam da dijete u zavežljaju samo spava i da je tek kasnije kada su ljudi iz krematorija spustili zavežljaj, i iz njega izvadili djete bilo jasno da je ono mrtvo. Ljudi u bijelom trudili su se biti pažljivi, a potom su mrtvo tijelešce položili na plamen. Dječak je još dugo stajao nad gorućim tijelom. Čitavo je vrijeme grizao donju usnu iz koje je od jačine ugriza potekla krv. O’Donnell kaže da je dječak promatrao plamen koji je izgledao poput sunca na zalasku. Kao što je dječak tiho i gotovo neprimjetno došao isto je tako i nestao. Dosadašnje potrage nisu uspjele otkriti njegov identitet.
Ova je kultna fotografija u sebi sjednila i sažela sve ono što rat je, a što je književnik Julien Green ovako sročio:
Najjači glas našeg vremena, glas koji ušutkava svaku ljubav, svaki talent, svaku savjest, to je strašna tutnjava topova.
Piše: Sonja Kirchhoffer
