Čudnovata podmornička operacija na Pacifiku

Prošlo je više od 60 godina prije negoli je kirurgovo postignuće priznato kao junačko djelo. Štoviše, jedno vrijeme prijetilo mu se da će biti doveden pred vojni sud.

Američka podmornica USS Seadragon isplovila je iz Australije na svoju četvrtu misiju prema Južnokineskom moru 26. kolovoza 1942. godine. Trinaest dana kasnije, mornar prve klase Darrel Dean Rector, star svega 19 godina, kolabirao je na dužnosti, a ono što se kasnije dogodilo ušlo je u anale medicine. Posada USS Seadragona našla se suočena s rijetkim podmorničkim problemom kojeg se nitko nikada prije njih nije niti usudio pokušati riješiti. Tisuće kilometara od bilo koga tko bi im mogao pomoći, morali su donijeti odluku koja će značiti život ili smrt za jednog od njihove braće po oružju.

Kako je mrtvozornik postao kirurg

U to vrijeme, medicinsko osoblje na podmornicama uopće nije postojalo. Nije bilo liječnika, a jedini tko je imao ikakvo znanje o medicini bio je mrtvozornik. USS Seadragon na toj je dužnosti imao Wheelera B. Lipesa, po struci ljekarnika. Nakon što je pregledao Rectora, naložio je strogo mirovanje i gotovo stalno vršio nadzor nad njegovim stanjem slijedećih nekoliko dana. Kada je napokon shvatio u čemu je problem mladog mornara, obuzeo ga je očaj. Izvijestio je kapetana da Rector ima akutnu upalu slijepog crijeva. Propisana podmornička procedura za takve iznimno rijetke slučajeve bila je strogo mirovanje, prekrivanje tijela pacijenta ledom i dijetna prehrana tekućom hranom, sve dok se podmornica ne vrati u bazu ili prijateljsku luku. Međutim, Lipes je uvjeravao kapetana Ferrella da si ne mogu priuštiti čekati toliko dugo jer je smatrao da bi upaljeno slijepo crijevo moglo prsnuti svakog trenutka, što bi neminovno značilo smrt za Rectora. Bili su usred rata, tisućama kilometara udaljeni od najbližeg liječnika.
Kapetan Ferrell je s Lipesom otišao do Rectora i sam mu objasnio situaciju u kojoj se nalazi. U bolnoj agoniji, mornar je kazao da što god Lipes odluči uraditi, ima njegovo dopuštenje. Kapetan i mrtvozornik povukli su se u privatnost kapetanove tijesne kabine. Lipes je govorio kapetanu da je imao prilike asistirati kirurzima pri takvim operacijama, i da zna kako se one izvode. Ferrell ga je pitao bi li mogao obaviti operaciju, a Lipes je rekao: “Da. Mogu to uraditi.” Kapetan je donio odluku. Pokušat će spasiti život svoga mornara, i naredio je Lipesu da odmah poduzme sve potrebne mjere za izvođenje zahvata. 

Operacija 40 metara ispod površine

Morali su improvizirati ama baš oko svake stvari potrebne za operaciju. Časnička blagovaonica pretvorena je u operacijsku salu. Lipesova medicinska oprema nije imala sve što im je bilo potrebno za izvesti operaciju. Masku za anesteziju improvizirali su od cjedila za čaj koje su prekrili gazom, na koju je trebalo polako dodavati eter. Savijene žlice poslužile su kao retraktori. Kirurški skalpel improvizirali su od oštrice običnog skalpela kojeg su zalijepili na hemostatik. Sterilizirali su opremu u čistom alkoholu, pogonskom gorivu za torpeda koje su iz njih izvukli mornari zaduženi za oružje. Svjetlo je osiguravala snažna prijenosna brodska lampa. Petero časnika koji će asistirati i sam Lipes odjenuli su pidžame preokrenute naopako, prethodno prokuhane u mješavini vode i alkohola. Kirurške rukavice bile su improvizirane od običnih gumenih, prevelikih za Lipesove ruke, koje su također sterilizirali. Lipes je kasnije pričao kako je u njima izgledao kao Mickey Mouse.
Kapetan je naredio zaron na 40 metara i potpuno mirovanje do daljnjeg. Bili su spremni za početak operacije. Sam Ferrell je vodio bilješke operacije. U 10 sati i 46 minuta, Lipes je locirao McBurneyevu točku (mjesto ispod kojeg se najčešće nalazi slijepo crijevo) i zarezao improviziranim skalpelom abdomen besvjesnog mornara. Improviziranim retraktorima raširen je otvor, i Lipes je krenuo u potragu za upaljenim crvuljkom. Nije ga odmah pronašao, i u trenutku užasa pomislio je kako bi njegov pacijent možda mogao biti od onih rijetkih koji organe imaju na suprotnim stranama tijela, što je stanje stanje poznato kao situs inversus. Nije paničario. Tražio je dalje i napokon ga je pronašao. Crvuljak je već bio gangrenozan, i Lipes je shvatio da su djelovali u posljednji trenutak. Odsjekao ga je, kauterizirao rez fenolom i neutralizirao fenol alkoholom. Prisjetio se kakav šav mora napraviti, i završio prvu operaciju slijepog crijeva na podmornici u povijesti, točno u 13 sati i 22 minute, 11. rujna 1942. godine.

Zakašnjelo priznanje

USS Seadragon nastavio je svoju misiju, a trinaest dana nakon operacije potpuno oporavljeni Rector vratio se na dužnost. Nakon što su se vratili u bazu, kapetan Ferrell radio porukom je izvijestio zapovjedništvo o rezultatima misije: “Jedan trgovački brod, jedan tanker, i jedna uspješna operacija slijepog crijeva.” Vijest o operaciji ubrzo se pročula do najviših časnika, i izazvala bijes u čelništvu službe zadužene za standardizaciju brige o ranjenim i bolesnim vojnicima. Zahtijevali su da se Lipes izvede pred prijeki vojni sud zbog neovlaštenog obavljanja kirurških zahvata. Ipak, razum je prevladao, i to se nikada nije dogodilo. Lipes je ostao u mornarici do umirovljenja 1962. s činom kapetana korvete. Tek je tri mjeseca prije njegove smrti 2005. odlučeno da se Lipesu za hrabrost i iznimno postignuće u teškim ratnim uvjetima dodijeli davnih godina zasluženo odlikovanje – Navy Commendation Medal (hrv. Mornarička medalja za zasluge).

Piše: Vladimir Perić

Komentari