Sredinom 14. stoljeća na sjeverozapadu Francuske između plemenitaških obitelji Blois i Montfort vodio se Rat za bretonsko nasljeđe tj. vrhovništvo nad Bretonskim vojvodstvom. Taj je sukob bio jedna od epizoda Stogodišnjeg rata, što je vidljivo po činjenici da su Francuzi podupirali obitelj Blois, dok su Englezi podupirali Montfortove. Tijekom sukoba odigrala se jedna doista neobična bitka. U proljeće 1351. između dvoraca Josselin i Ploërmel susrele su se vojske pretendenata na Bretonsko vojvodstvo. Vođa vojske obitelji Blois izazvao je vođu vojske obitelji Montfort na specifičnu vrstu dvoboja. Tražio je da svaka strana odabere skupinu od 30 vitezova i štitonoša te da će borba biti ograničena samo na te ljude. Protivnički zapovjednik je pristao. Točan povod ovako neobičnom načinu pronalaženje pobjednika bitke i danas je nepoznat.
Borba je organizirana poput viteškog turnira s publikom te ponudom jela i pića. Vojska Bloisovih sastojala se isključivo od Bretonaca, dok je vojska Montfortovih imala 20 Engleza, 6 njemačkih plaćenika i 4 Bretonca. Vojnici su bili oklopljeni te naoružani mačevima, kopljima, sjekirama i bodežima, a neki su se borili kao konjanici. Sukob je bio žestok i dugotrajan, ali su se obje strane držale viteški te dozvoljavale protivnicima da odvuku svoje ranjenike.
U jednom je trenutku vođa Montfortovih pogubljen, ali je jedan od njemačkih plaćenika, Croquart, okupio preostale vojnike oko sebe i nastavio otpor sve dok se u njihove redove na konju zaletio mladi bretonski štitonoša Guillaume de Montauban te im razbio borbenu liniju. Preostali borci na strani Montfortovih tako su oboreni ili prisiljeni na predaju. Ukupno je u borbi poginulo 9 vitezova na strani Montfortovih i 6 na strani Bloisovih, a mnogi drugi bili su teško ranjeni. Odnos pobjednika prema zarobljenicima bio je dobar te su pušteni kućama nakon plaćanja simbolične otkupnine.
Borba nije imala vojnički značaj, ali je nadaleko hvaljena kao izvrstan primjer pridržavanja viteškog kodeksa. Mnogo kasnije pojavile su se i drugačije interpretacije, prema kojima je borba viđena kao junačka pobjeda Francuza nad engleskim osvajačima i tiranima.
Piše: Boris Blažina
