Bijelo roblje berberskih korsara

Kada govorimo o robovima u razdoblju novog vijeka obično mislimo na crnce, ali relativno je malo poznato da je ova strašna institucija zahvatila i nemali broj bijelaca.

Berberski korsari, poznati i kao osmanski ili berberski pirati, djelovali su iz luka na području sjeverne Afrike, tada među Europljanima poznate kao Berberska obala. Ovo je područje bilo pod nominalnom vlašću Osmanskog Carstva, ali je zapravo uživalo visok stupanj autonomije. Korsari su harali prvenstveno na području zapadnog Sredozemlja, ali su ponekad stigli sve do Islanda ili Južne Amerike.

Uz pljačku brodova korsari su napadali priobalne gradove i sela te odvodili kršćansko stanovništvo u ropstvo i prodavali ga arapskim trgovcima. Zabilježeni su slučajevi kada bi čitava sela bila odvedena u ropstvo. Ova zla sudbina zatekla je npr. Baltimore u jugozapadnoj Irskoj 1631. godine. Robovi su držani u iznimno teškim i nehigijenskim uvjetima tako da ih je mnogo pomrlo od bolesti ili izloženosti elementima. Najgore od svih prošli su galioti koji su bili stalno prikovani uz vesla svojih lađa.

Valja spomenuti da korsari nisu isključivo napadali bijelce i kršćane, već su pljačkali i zapadnu obalu Afrike. Robovi na Berberskoj obali stoga nisu bili samo Europljani, nego ljudi svih vjera i boja kože kojih su se korsari dograbili. Također treba imati na umu da svi korsari nisu bili muslimani, već im se oportunistički pridružio i određen broj kršćanskih gusara, prvenstveno Engleza i Nizozemaca.

Vrhunac korsarskog djelovanja bio je krajem 16. i početak 17. stoljeća, ali konačni slom doživjeli su tek nakon francuskog osvajanja sjeverozapadne Afrike 1830. godine. Smatra se da su tijekom stoljeća u roblje odveli više od 1,2 milijuna ljudi.

Piše: Boris Blažina

Komentari