8.5. – datum koji je koji je oblikovao modernu Europu

ADN-ZB/Archiv II.Weltkrieg 1939-45 Die erbitterten Kämpfe um Berlin sind am 2. Mai 1945 beendet. Groß ist die Freude der Soldaten der siegreichen Roten Armee.

Piše: Viktor Alanović

Ove godine obilježavaju se dvije velike obljetnice, sedamdeseta godišnjica kraja Drugog svjetskog rata u Europi i šezdeset i peta godišnjica Schumanove deklaracije o potrebi ujedinjavanja europskih zemalja.

Osmog dana petog mjeseca 1945. godine u 23 sata i 1 minutu službeno su prestale borbe u Europi. Prethodnog dana, bolje rečeno noći, u 2 sata i 41 minutu generaloberst Alfred Jodl u ime njemačkih snaga i novog predsjednika Reicha, Karla Dönitza, potpisao je bezuvjetnu predaju zapadnim saveznicima. Predaja se ponovila idućeg dana u Berlinu na sovjetski zahtjev. Kako je potpisana uoči ponoći (kada je u Moskvi već počeo novi dan), Rusija i niz zemalja bivšeg istočnog bloka krajem rata smatra 09.05.1945.
Time je završen posljednji veliki rat između moćnih europskih država te nesumnjivo najrazorniji i najutjecajniji rat u suvremenoj povijesti. Odmah po njegovom kraju Europa se podijelila na dva ideološki sukobljena bloka okupljena oko SAD-a i Sovjetskog Saveza. Tako se obistinilo predviđanje francuskog intelektualca Tocquevillea iz 1841. prema kojemu će jednog dana Rusija i Amerika “u rukama držati sudbine polovice svijeta.”
Dva svijeta, odnosno njihovi vojnici, susreli su se 25.05.1945. na rijeci Elbi kraj grada Torgaua u Njemačkoj. Pet dana kasnije, 30.05., njemački Führer počinio je samoubojstvo. Sama Njemačka morala se bezuvjetno predati i ukinuta je kao država kao kazna za započinjanje dva velika rata u trideset godina. Hitlerov tisućgodišnji Reich time je potrajao samo 12 godina, no ostavio je kontinent u ruševinama. Njemačka je izgubila desetinu stanovništva, a najveći industrijski i obrazovni centri Europe ležali su u ruševinama. Nepovjerenje i prijepori između ratnih saveznika rezultirali su obnovom Njemačke u dvije inačice, a sam Berlin ubrzo je postao simbol podijeljenog hladnoratovskog svijeta.Manje od pola stoljeća kasnije, ponovno ujedinjenje Njemačke označilo je kraj Hladnog rata.
Rat je rezultirao i drugim velikim političkim promjenama jer je došlo do najveće seobe naroda u povijesti Europe. Milijuni stranih radnika, prisilno zaposlenih u stranim tvornicama, vraćali su se svojim domovima, dok su drugi milijuni bili prognani zahvaljujući teritorijalnim promjenama. Čitava poljska država pomaknula se na zapad, nauštrb Njemačke, da bi Staljin sačuvao teritorijalne dobitke dogovorene s Hitlerom, ali i dobio zaštitni pojas zemalja.
Kao nužna posljedica odnosa ratnih snaga, polovica Europe predana je kontroli Staljinu koji je obećao poštovati postojeće političke snage. U iduće tri godine, zaoštravanjem odnosa sa Zapadom, Staljin će u sve zemlje postaviti poslušne komunističke vlade. Jedina iznimka tome biti će Jugoslavija. Josip Broz Tito, Staljinov najbolji učenik, uspješno će zacrtati vlastiti put i održati komunističku Jugoslaviju nesvrstanom u globalnom ideološkom sukobu. Svrstavanjem uz pretežno bivše kolonijalne zemlje, time će “izvesti” Jugoslaviju iz Europe i u okrilje novonastalih država Trećeg svijeta.
Dekolonizacija svijeta bila je prirodni rezultat iscrpljivanja europskih zemalja u sukoba. Iako su pokušale održati svoje kolonijalne imperije, to se pokazalo neodrživim i na koncu je rezultiralo konačnim krajem kolonijalizma. Već u Vijetnamu je 1945. otpočela dugogodišnja borba za nezavisnost od Francuske. Vođa pokreta za nezavisnost Vijetnama, Ho Ši Min, vijetnamsku deklaraciju nezavisnosti je oblikovao po uzoru na američku iako je kasnije Vijetnam postao poprište najtraumatičniijeg sukoba Hladnog rata.
Drugi svjetski rat bio je najrazorniji rat u povijesti. Kada je rat počeo, svijet je imao oko 2 milijarde stanovnika. U ratu je poginulo minimalno 50 milijuna ljudi, a procjene se kreću i do 80 milijuna ljudi, što znači da je u ratu poginuo svaki dvadesetipeti čovjek na planeti. To je zasad jedini sukob u kojemu su korištena i kemijska i biološka i nuklearna oružja.
Od strahota do stvaranja novih međunarodnih institucija
Strahote rata ponovno su obnovile potrebu da se izgrade međunarodne institucije koje bi spriječile ponovni sukob. Neučinkovitu Ligu (Društvo) naroda zamijenili su Ujedinjeni narodi. Oni su trebali biti snažnija i učinkovitija institucija koja bi spriječavala sukobe. U njegovom Vijeću sigurnosti trajno su zaasjele pobjedničke sile – Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, SAD, Sovjetski Savez i Kina. Nova organizacija je i imala uspjeha jer je odobrila američki vođenu intervenciju u Korejskom ratu, oformila prve mirotvorne snage nakon Sueške krize 1956. te vojno spriječila raspad Konga nakon unutrašnjih nemira i pokušaja otcjepljenja Katange.
Ujedinjeni narodi i danas imaju iste trajne članice, a nastojanja tzv. G4 zemalja (Brazil, Indija, Njemačka i Japan) da se pridruže ostala su bez uspjeha. Trajne članice Vijeća, kao i 4 potencijalne nove trajne članice su među 10 zemalja s najvećim ekonomijama i najvećim vojnim budžetima.
Potreba za udruživanje našla je plodno tlo u blatnim kraterima Europe. Nekad najmoćnije države svijeta bile su potpuno uništene ili na rubu gladi. Stvarnost američke i sovjetske vojne sile kao i nemogućnost dugoročnog održavanja kolonijalnog poretka potaknula je i konzervativne i liberalne snage da se okrenu integraciji Europe.
09.05., već spomenuti dan pobjede na istoku Europe, obilježava se i kao Dan Europe jer je šezdeset i peta godišnjica povijesne deklaracije francuskog ministra vanjskih poslova Roberta Schumana o potrebi ujedinjavanja europskih zemalja. Cilj joj je bio pretvoriti Europu u jedinstveni politički entitet, eliminirati rat među članicama kao i ujediniti sva tržišta. Prvi veliki Schumannov saveznik bio je Winston Churchill koji je na govoru u Metzu 14. 07. 1946. zazvao pomirenje Francuske i Njemačke. One su u zadnjih sedamdeset godina zaratile tri puta, a svaki od ta tri sukoba imao je dramatične posljedice za svjetski poredak. Europska unija već je iduće godina dobila svoju prethodnicu, Europsku zajednicu za ugljen i čelik, osnovanu sporazumom u Parizu 1951. godine. Europska unija konačno je zaživjela kao politička cjelina 01.11.1993., a trideset godina kasnije pridružila joj se i Hrvatska.
Odjeci pobjede danas
Niti jedan sukob u povijesti nije bio toliko razoran, ali niti ideološki jasan u pogledu toga koja je strana bila na strani pravde. Hitlerova Njemačka pokušala je čitave narode i manjine pretvoriti u pepeo, a saveznici bi bili nagrađeni sluganskim položajem u novom svjetskom poretku. Brutalna stvarnost totalnog rata i jasna moralna ispravnost sukoba učvrstila je nakon rata novi poredak međunarodnih snaga koji se uspio uglavnom održati i do danas.
Makar je 2015. vrijeme automobila koji se sami voze, planova za rudarenjem asteroida i džepnih komunikacijskih uređaja moćnijih od računala Drugog svjetskog rata, brojni veterani tog rata su i danas živi, a rat je i dalje tema neiscrpne količine novih filmova, knjiga, serija i igara. Mnogi sukobi stvoreni ili potpireni Drugim svjetskim ratom ostali su nerazriješeni stvaranjem hladnoratovskog poretka pa se kolektivno sjećanje na pobjede i zločine iz Drugog svjetskog rata priziva i danas.
Ruski vođa Vladimir Putin redovito govori o svojoj politici kao nastavku borbe protiv fašizma (u Ukrajini) i borbi protiv imperijalnih ambicija jedne industrijske sile (SAD). Kina je početkom 2014. odlučila slaviti Dan pobjede nad Japanom, kao i obilježavati Nankinški masakr. Političari i javnost u Japanu duboko su podijeljeni oko pitanja japanske odgovornosti za zločine u Drugom svjetskom ratu. Grčka, na rubu bankrota, ponovno zaziva pitanje odšteta za njemačku okupaciju u Drugom svjetskom ratu. Popis se nastavlja.
09.05. 2015. obilježiti će najveći vojni mimohod u Rusiji u nedavnoj povijesti, s više od 2000 vozila, 69 zrakoplova i helikoptera te 80 000 vojnika. Za razliku od proslava 2010. i 2005. ovoga puta će izostati brojni predstavnici iz Europe i Sjeverne Amerike koji će rađe obilježiti proslavu 08.05. u svojim zemljama. Dan pobjede i danas oblikuje svijet, sedamdeset godina poslije.

Komentari