“Previjanje rana Istoka i Zapada”: Čovjek koji je omotao zgradu Reichstaga

Kad bi netko uzeo golemo platno te njime omotao zgradu, primjerice onu Sabora, dobio bi besplatan prijevoz do prve mentalne ustanove. Kad je to, uz pompozne najave, činio Christo, likovni kritičari su padali u trans, nazivajući to Umjetnošću čija suptilna genijalnost izmiče shvaćanju običnog puka.

Pravim imenom Hristo Jašev, najistaknutiji konceptualac današnjice rođen je 1935. u bugarskom gradiću Gabrovu. Prema umjetnosti ga je usmjeravao djed Anani, akademik koji je otkrio ruševine rimskog naselja Abritusa. Na njegov nagovor, mladić je upisao Likovnu akademiju u Sofiji, ali se ondje nasmrt dosađivao, govoreći o “kroničnom pomanjkanju zraka i relevantnih informacija”. Uvjeren da će na zapadu njegove smjele ideje imati bolju prođu, seli u Pariz. Ustajao je u četiri ujutro kako bi radio na zelenoj tržnici, prao automobile i portretirao prolaznike, nazivajući potonje “umjetničkom prostitucijom”. Ubrzo upoznaje srodnu dušu: slikaricu Jeanne-Claude, Francuskinju iz bogate obitelji rođenu istog datuma kao on. Oboje su smatrali da ih je povezala sudbina te su, nakon što je ona ostavila supruga, počeli živjeti zajedno. Njeni roditelji su se protivili vezi sa siromašnim imigrantom, ali im je Jeanne-Claude odbrusila kako će ona i dragi “zajedno promijeniti svijet”. Prigovori su prestali kad mu je rodila sina Krila.

Godine 1961., par je u Kölnu održao prvu izložbu na otvorenom. Papirom za pakiranje omotali su nekoliko automobila te uživali u zbunjenim reakcijama prolaznika. Godinu dana kasnije, uz službeno dopuštenje, stvorili su artističku barikadu od 240 omotanih bačvi, koja je na osam sati zatvorila jednu od najfrekventnijih pariških ulica. Onima koji nisu shvatili što su željeli poručiti objasnili su da je riječ o protestu protiv Berlinskog zida. Kritičari su bili oduševljeni, a nove umjetničke zvijezde rođene. Izlagali su diljem svijeta, putujući svatko u svome avionu: ako jedno pogine u nesreći, objašnjavao je Christo, onaj preživjeli nastavit će umjetnički rad od epohalnog značaja. Avangardnu autorsku metodu, omatanje, tumačili su kao “rušenje tradicionalnih poimanja prostora, što dovodi do rađanja slobode”. Jedna od njihovih najpoznatijih instalacija je omatanje zgrade Reichstaga (odnosno, Christovim riječima, “previjanje rana Istoka i Zapada”). Za taj su pothvat dozvolu čekali gotovo četvrt stoljeća!

Piše: Lucija Kapural

Komentari