Danas se sifilis lako liječi antibioticima, no sve do druge polovice 20. stoljeća tome nije bilo tako. U prošlosti se u liječenju ove spolno prenosive bolesti koristilo bilje, a često se posezalo za mastima koje su u sebi sadržavale živu. Naravno, živa u ovim preparatima samo je pogoršavala postojeće stanje.
Teorije o pojavi sifilisa u Europi
Postoje različite teorije o pojavi sifilisa u Europi. Jedna je kolumbovska i prema njoj su ovu bolest u Europu donijeli Kolumbovi mornari iz Amerike dok prema tzv. pretkolumbovskoj teoriji bolest je egzistirala ovdje i prije velikih geografskih otkrića, ali nije prepoznata kao takva. Sifilis ima tri stadija koja postupno razaraju tijelo bolesnika.
Ostaci mlade žene bolesne od sifilisa
Prije 10-ak godina arheolozi su iskopali lubanju mlade žene na groblju samostana Skriðuklaustur na Islandu. Proučavanje njezinih ostataka pokazalo je da je žena imala između 25 i 30 godina u vrijeme smrti, i da je bolovala od sifilisa koji je bio u svojoj završnoj fazi, ali nije poznato je li i umrla od ove bolesti.
Žena krhka zdravlja
Na lubanji žene uočeni su duboki ožiljci koji su posljedica sifilisa. Nesretna mlada žena je živjela u 16. stoljeću, a osim što je bolovalo od sifilisa bila je općenito lošeg zdravlja te je patila od osteoartritisa i imala jako oštećenu zubnu caklinu – što se povezuje s pothranjenošću u ranom djetinjstvu.
Jezivo unakaženo lice
Brazilski stručnjak Cicero Moraes bio je šokiran stanjem njezine lubanje i odučio je napraviti grafičku rekonstrukciju ženinog lica koje je prije smrti bilo jezivo unakaženo bolešću. Rekonstrukcija lica ove žene pokazuje da je ono u tercijarnoj fazi bolesti bilo prekriveno čirevima i da je imala izrazito duboku ranu na čelu. Teško je zamisliti i fizičku patnju ove mlade žene, a kamoli duševnu bol koju je morala osjećati, i s kojom je i napustila ovaj svijet.
Ova unakažena lubanja se danas čuva u Nacionalnom muzeju Islanda.
Piše: Sonja Kirchhoffer
