Neobična priča o novom arheološkom otkriću stiže nam iz Poljske. Naime, krajem veljače 2023. godine Poljak Michał Łotys je, kako sam navodi, krenuo tražiti rezervne dijelove za traktor po polju u blizini malog sela Zaniówka u istočnom dijelu zemlje, a u blizini granice s Ukrajinom i Bjelorusijom.
Kako je nastala priča o traganju za traktorom?
Łotys je u potragu krenuo s detektorom metala. Očito je krenuo u potragu za “dijelovima traktora” koji su se smjestili pod zemljom. Kada je uređaj počeo signalizirati da je metal ispod površine, Łotys je ubrzano krenuo skidati površinski sloj zemlje. Zapravo nije prošlo dugo kada je ugledao vrč pun novca. Kako se za traženje blaga u Poljskoj mora dobiti odobrenje moguće je i da je Łotys krenuo u potragu za blagom, a da je ovu priču kasnije iskonstruirao. Ona je upalila neovisno je li istinita ili ne. Nakon što je Łotys našao vrč s novčićima odlučio je zvati arheologe u Lublinu.
Što kažu arheolozi?
Arheolozi su već sutradan izašli na teren i ustanovili da je ovdje riječ o ostavi. Drugim riječima ovaj je vrč ovdje namjerno zakopan. Zbilo se to u drugoj polovici 17. stoljeća. Za samog nalaznika od ovog pronalaska nema puno sreće jer su novčići bakreni i nemaju veliku vrijednost, a i pitanje je imali on kakva prava na dobit od nalaza.
Dovoljno za 5 litara votke
U ostavi je bilo 1000 bakrenih novčića iz vremena poljsko-litavske zajednice. Većina je novčića iskovana između 1663. i 1666. Iako se na hrpi od 3 kile sve to čini kao puno novca, to nije bio “velik” novac. Za njega niste mogli kupiti Bog zna što, barem iz današnje razmažene perspektive. Mogli ste uzeti 5 litara votke ili pak 80 litara piva, ili kupiti dva para cipela. Dakle osoba koja je pohranila ovdje vrč nije bila naročito imućna. Novčići su kroz vrijeme oksidirali pa kada ih pogledate vidjet ćete da su zelene boje.
Kako ublažiti krizu
Poljska je u sedamnaestom stoljeću bila zemlja razorena ratovima sa Švedskom, Rusijom i Kozacima. Osvajači su opljačkali zemlju, a zbog čega je došlo i do jeftinijeg inovativnog kovanja bakrenog novca. Popularan prijedlog o ovom kovanju dao je upravitelj kovnice u Krakovu Tito Livio Burattini. No problem je bio što su se novčići zbog lošeg kovanja lako kopirali. Burattini je novac kovao u većim serijama od dozvoljenih što je dovelo do inflacije i njegova privatnog bogaćenja.
Ova ostava pokazatelj je nemirnog razdoblje za koje kažu da je bilo vrijeme ratova, gladi i kuge, što su sve nevolje koje su harale selima i gradovima, a onaj tko je ovaj vrč zakopao je očito u tim nevoljama stradao jer se po svoj novac nije nikada vratio.
Piše: Sonja Kirchhoffer
