Već smo pisali o prastarom Jerihonu i neobičnoj praksi njegovih stanovnika da lubanje pokojnika pretvaraju nakon smrti u prava mala umjetnička djela. Tijekom ranih 50-ih godina prošlog stoljeća nađeni su ostaci većeg broja lubanja na području Jerihona, koje se datiraju u razdoblje prije otprilike 9500 godina. Više lubanja pronašla je poznata britanska arheologinja Kathleen Kenyon. Ove lubanje su bile napunjene zemljom dok su izvana bile modelirane gipsom, a zbog čega se one smatraju prvim pogrebnim portretima u povijesti umjetnosti. Zanimljivo je da su im na mjestu očiju ondašnji, nazovimo ih, umjetnici stavljali morske školjkice kako bi dobile što životniji izgled.
Muškarac, a ne žena
Zbog napretka tehnologije suvremeni znanstvenici su se mogli otisnuti na putovanje u davnu prošlosti i vidjeti kako je ovaj čovjek nekada mogao izgledati. Ovo mogao znači da je ovo njegov vjerojatan izgled ali da on ne mora biti 100 posto točan. U pitanju je lubanja muškarca iako se dugo smatralo da je riječ o ženi. Muškarac je, kažu, imao bujnu, tamnu i kovrčavu kosu koja mu je sezala do ramena. U trenutku smrti čovjek je bio u svojim kasnim 30-im ili ranim četrdesetima godinama života te je već imao pomalo naborano lice, što je posljedica težine život nekadašnjih ljudi, neovisno jesu li pripadali eliti ili ne.
Korištene metode
U rekonstrukciji ovog lica sudjelovali su brojni stručnjaci iz raznih institucija poput Prirodoslovnog muzeja u Londonu, Imperial Collegea i bolnice Charing Cross. Prilikom samog postupka korištene su spoznaje forenzičke znanosti i najnovije tehnologije. Lubanja je prvo prošla mikro CT skeniranje, a nakon toga je na osnovu dobivenih rezultata napravljen 3D sken koji se nadograđivao novim slojevima lica. Rezultati rekonstrukcije su objavljeni 22. prosinca 2022. godine u časopisu OrtogOnline.
Problemi po zubima
Zahvaljujući mikro CT skeniranju saznali smo da je ovaj čovjek imao ogromnih problema sa slomljenim i trulim zubima zbog kojih je živio u stanju stalne boli, barem u zadnjim godinama života. Osim toga bilo je jasno da je tijekom života slomio nos koji je kasnije zarastao. Zanimljivo je da je njegova lubanja podvezana u ranom djetinjstvu, kako bi dobila željeni oblik. Samo oblikovanje lubanje išlo bi vjerojatno u prilog da je ova osoba pripadala višem društvenom sloju.
Ono što se može zaključiti da rekonstruirano lice djeluje dovoljno moderno da ga danas na ulici ne bismo prepoznali kao neku “anomaliju” iz prošlosti.
Piše: Sonja Kirchhoffer
