Napokon “oživljeno” poznato lice drevnog Jerihona

Drevna jerihonska lubanja. Fotografija: The Archaeologist.

Već smo pisali o prastarom Jerihonu i neobičnoj praksi njegovih stanovnika da lubanje pokojnika pretvaraju nakon smrti u prava mala umjetnička djela. Tijekom ranih 50-ih godina prošlog stoljeća nađeni su ostaci većeg broja lubanja na području Jerihona, koje se datiraju u razdoblje prije otprilike 9500 godina. Više lubanja pronašla je poznata britanska arheologinja Kathleen Kenyon. Ove lubanje su bile napunjene zemljom dok su izvana bile modelirane gipsom, a zbog čega se one smatraju prvim pogrebnim portretima u povijesti umjetnosti. Zanimljivo je da su im na mjestu očiju ondašnji, nazovimo ih, umjetnici stavljali morske školjkice kako bi dobile što životniji izgled.

Muškarac, a ne žena

Zbog napretka tehnologije suvremeni znanstvenici su se mogli otisnuti na putovanje u davnu prošlosti i vidjeti kako je ovaj čovjek nekada mogao izgledati. Ovo mogao znači da je ovo njegov vjerojatan izgled ali da on ne mora biti 100 posto točan. U pitanju je lubanja muškarca iako se dugo smatralo da je riječ o ženi. Muškarac je, kažu, imao bujnu, tamnu i kovrčavu kosu koja mu je sezala do ramena. U trenutku smrti čovjek je bio u svojim kasnim 30-im ili ranim četrdesetima godinama života te je već imao pomalo naborano lice, što je posljedica težine život nekadašnjih ljudi, neovisno jesu li pripadali eliti ili ne.

Korištene metode

U rekonstrukciji ovog lica sudjelovali su brojni stručnjaci iz raznih institucija poput  Prirodoslovnog muzeja u Londonu, Imperial Collegea i bolnice Charing Cross. Prilikom samog postupka korištene su spoznaje forenzičke znanosti i najnovije tehnologije. Lubanja je prvo prošla mikro CT skeniranje, a nakon toga je na osnovu dobivenih rezultata napravljen 3D sken koji se nadograđivao novim slojevima lica. Rezultati rekonstrukcije su objavljeni 22. prosinca 2022. godine u časopisu OrtogOnline.


Fotografija: The British Museum (CNN).

Problemi po zubima

Zahvaljujući mikro CT skeniranju saznali smo da je ovaj čovjek imao ogromnih problema sa slomljenim i trulim zubima zbog kojih je živio u stanju stalne boli, barem u zadnjim godinama života. Osim toga bilo je jasno da je tijekom života slomio nos koji je kasnije zarastao. Zanimljivo je da je njegova lubanja podvezana u ranom djetinjstvu, kako bi dobila željeni oblik. Samo oblikovanje lubanje išlo bi vjerojatno u prilog da je ova osoba pripadala višem društvenom sloju.

Fotografija: Cicero Moraes/Thiago Beaini/Moacir Santos).

Ono što se može zaključiti da rekonstruirano lice djeluje dovoljno moderno da ga danas na ulici ne bismo  prepoznali kao neku “anomaliju” iz prošlosti.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari