Vjerojatno ste se ponekada zapitali kako je izgledao život u kamenom dobu, kada nije bilo televizora niti drugih čuda tehnike. Današnjoj djeci sigurno ne bi bilo jasno kako su njihovi vršnjaci mogli živjeti bez televizije i mobitela. No zapravo nove spoznaje idu u prilog tome da su pradavni ljudi imali neku vrst svoje “televizije”.
Opuštanje uz svjetlost vatre
Ti su se ljudi, kako mali tako i veliki, morali opustiti. Opuštali su se uglavnom uz vatru, a važnu ulogu tu je imalo, vjerovali ili ne, i kamenje. To su kamenje rezbarili kada bi za to ‘ulovili’ vremena. Ono je bilo izrezbareno likovima raznih divljih životinja. Po završetku rezbarenja kamenje je moralo biti osvjetljeno plamenom vatre ne bi li likovi na plohama uistinu “oživjeli”. Začeci ili bolje rečeno proplamsaji animacije su se tako pomaknuli u pradavno doba, ali je animacija svoje prave početke imala tek krajem 19. stoljeća. Likovi na kamenju bi oživjeli kada bi ih obasjala svjetlost vatrišta, ali je njihova dinamika pokreta ovisila o hiperaktivnosti plamičaka vatre. Ta je “televizija” bila kratkog trajanja i završavala bi s gašenjem vatrišta.
Potvrdila eksperimentalna arheologija
Suvremeni eksperimenti s trodimenzionalnim skeniranjem rezbarenog kamena, kao i njihova računalna simulacija pokazuju da su zaista likovi na kamenju mogli biti neka vrst “prapovijesne televizije”. Ova konkretna studija se bavila špiljskim rezbarijama u južnoj Francuskoj na području općine Montastruca. Tamo otkriveni prikazi životinja se datiraju u razdoblje od otprilike 16 000 do 12 000 godina. Umjetnici ove magdalenijenske kulture živjeli su u Europi na kraju zadnjeg ledenog doba. Rezbareno kamenje otkriveno je na raznim europskim lokalitetima, ne samo u Francuskoj. Analiza ostataka gorenja na ovom kamenju je pokazala da ono nije bilo slučajno izloženo vatri već namjerno, kao i da je slagano u kružnoj formaciji ne bi li svi mogli vidjeti sa svog mjesta što se događa u središtu. Ovo istraživanje otkrilo nam je jedan do sada nepoznati oblik zabave, a koji pokazuje da su ljudi od samih početaka nastojali si popuniti praznine u vremenu na zabavan način. Dakle, bilo kuda televizija doslovno svuda.
Piše: Sonja Kirchhoffer
