Pokvareni zubi muče ljude od davnina. Danas s razvojem stomatologije ljudi mogu imati blještavo bijele i ravne zube, odnosno zube kakve požele. Naravno sve ovisi o tome jesu li nekome džepovi puni ili prazni. Ako netko nije na “ti” s novcima morat će održavati ono što ima u svojoj usnoj šupljini bez velikih zahvata. Zubi su danas postali jedan od pokazatelja imanja odnosno nemanja. Razlika između bogatih i onih drugih je i u tome što si bogati mogu priuštiti vrhunske stomatološke usluge i savršen osmijeh, dok je onim drugima najbolje da se ne smiju.
Bezubo lice ne odašilje laskavu poruku
Danas ćemo se vratiti na kraj 16. i početak 17. stoljeća u vrijeme kada je živjela pripadnica francuskog visokog plemstva Anne d’Alégre, koja je bila prema mišljenju dijela povjesničara izrazito pomodna osoba. No njezina briga za zube nije proizlazila iz pomodnosti već iz puke potrebe. Naime, nedostatak zubiju utječe na formu lica, ali i mijenja i glasovni izričaj. Uz to izgled je usko povezan s društvenim statusom, a poruka koju bi dalo bezubo lice ne bi bila nimalo laskava.
Anne d’Alégre je rođena u vrijeme vjerskih ratova između hugenota i katolika koji su bijesnili Francuskom u drugoj polovici 16. stoljeća, konkretno između 1562. i 1598. Ti su sukobi obilježili veći dio njezina života. Udavala se dva puta, a iz prvog braka s Paulom de Colignyjem, grofom od Lavala imala je sina. No udovicom je ostala već u 21. godini života. Suprug joj je poginuo u vjerskim sukobima boreći se na strani hugenota. Ona je unatoč činjenici da je i sam kralj Henrik IV. promijenio stranu u sukobu ne bi li se pragmatično zadržao na prijestolju, ostala odana protestantizmu do kraja života. Njezin je sin pak promijenio stranu, ali je poginuo u ratu protiv Turaka u svojoj 20. godini života. Anne je život provela u kaosu krvavih ratova i strahu za svoj život i živote svojih najbližih. Umrla je u 54. godini života 1619. Tijelo joj je položeno na vječni počinak u dvoru obitelji Laval, a ne u obiteljsku grobnicu u crkvi Saint-Tugal što je bila svojevrsna kazna ta to što je ostala vjeran protestantizmu.
Što je pokazalo skeniranje?
Kada je tijelo ove pripadnice visokog plemstva nađeno 1988. godine, bilo je položeno u olovni lijes u kojem se dobro očuvalo. Pregled lubanje je odmah pokazao probleme sa zubima, no razmjeri tih problema uočeni su tek nedavno uz pomoć nove tehnologije skeniranja. To je skeniranje pokazalo da je bolovala od paradentoze – upale zubnog mesa koja tijekom vremena zahvaća i strukturu koja podržava zube i samu čeljust, a jedan od simptoma ove bolesti u kasnijem stadiju je klimanje i ispadanje zubi. Analiza njezin čeljusti je pokazala da je u jednom trenutku ostala bez prednjeg zuba pa ga je nadomjestila zubom od slonovače, kao i da je i zube učvrstila zlatnom žicom kako joj ne bi ispali. Ovo je bilo nezgodno i bolno rješenje. Žica se morala više puta godišnje stezati, a truli su zubi i dalje bili ozbiljno destabilizirani.
U novoj studiji koja je objavljena u Journal of Archaeological Science iznosi se mišljenje da je za ovom metodom posegnula ne bi li zadržala određeni društveni status jer je u ono vrijeme bila raširena renesansna maksima prema kojoj je vanjska ljepota odraz one unutrašnje. No sagledamo li to iz osobne perspektive možemo se zapitati što bismo i sami učinili u tom smislu jer je riječ o prednjim zubima koje nikako ne možemo sakriti. Ova je žena između estetike i i bezubosti izabrala prvu opciju i nije joj za zamjeriti. Treba nadodati da je ona u očima svoje okolice bila zbog svoje vjerske pripadnosti “mrska” protestantkinja i kao takva u dodatnog nezavidnom položaju zbog čega je za svoj izgled bila još više zabrinuta. Ovakvi su se zubi od bjelokosti, a kakav je imala uostalom i Anne, koristili do 19. stoljeća, a tada postaju dostupni i pravi zubi izvađeni iz tijela pokojnika. Ovi su zubi bili namijenjeni onima koji su to mogli platiti, ali i imati petlju tako što nositi u ustima.
Piše: Sonja Kirchhoffer
