Zamislite da napokon preuređujete svoj dom i slučajno tijekom renovacije nabasate na tajnu prostoriju iz koje vas put vodi sve dublje i dublje u podzemlje, u kojem pronalazite davno zaboravljeni grad. Ovo zvuči nevjerojatno, no upravo se to dogodilo 1963. godine u Turskoj.
Prirodna tvorevina ili ipak ne?
Jedan je muškarac uređivao svoju kuću i tijekom renovacije podruma, počeo je rušiti zid kada ga je zapuhnuo s druge strane hladan zrak. Ispostavilo se da je iza zida kojega je uklanjao tajanstvena prostorija. Naravno odmah je krenuo s njezinim istraživanjem, a ono što je tu pronašao ga je ostavilo u šoku. Oboružan ručnom svjetiljkom krenuo je putem podzemlja. U početku je mislio da je ovdje riječ o prirodnoj formaciji no onda je zamijetio i tragove nečega što bi se moglo protumačiti kao pismo, ali nije mogao zaključiti o kojem bi pismu bila riječ. Što je išao dalje to je otkrivao sve veći broj prostorija od kojih su neke mogle služiti kao skladišta, a neke pak kao dvorane koje bi mogle primiti velik broj ljudi. No, nije i dalje bio siguran je li ovdje riječ o prirodnoj ili ljudskoj formaciji. Pismo koje je vidio dok je ulazio u podzemni svijet mu se tijekom dugog hodanja učinilo kao neka iluzija, no kada je vrludajući po podzemlju nabasao končano na stepenice bilo je jasno da je ovo djelo ljudskih ruku. Nakon dugog hodanja i spuštanja uočio je da je najbolje vratiti se i potražiti pomoć. Zbog toga se obratio vlastima, koje su mu na temelju onoga što je opisao, rekle da bi to mogao biti legendaran grad Derinkuyu.
Samodostatan kompleks na 18 razina
Ovaj je golemi grad sagrađen od mekih vulkanskih stijena – tufa. U pitanju je materijal kojega su za gradnju često koristile drevne civilizacije. Put kojim je krenuo ovaj renovator i neplanski arheolog doveo ga je do podzemnog grada, koji se protezao na čak 18 razina ili 76 m u dubinu. Zbilo se to u pokrajini Nevsehir u središnjoj Anadoliji. Grad ima više stotina ulaza i kompliciranu ventilacijsku mrežu koja je ljudima pod zemljom trebala osigurati dostatnu opskrbu kisika. Svaka prostorija je imala ventilaciju, a sve su razine bile povezane, no po potrebi su se one mogu pojedinačno zatvarati teškim kamenim vratima.
U gradu se nalazilo sve ono što je bilo potrebno za dugotrajno preživljavanje. Tako su se tu nalazili prostori koji su služili za trgovanje, molitvu, kao i groblja i drugo. Grad je bio dovoljno velik da u njega stane više od 20 000 ljudi. Tuneli su građeni na način koji nije omogućavao istovremeni prolazak većeg broja ljudi kako bi se stanovnici grada lakše obračunali s napadačima. Fascinantno je da je grad bio opskrbljen vodom koja se uzimala iz podvodne rijeke na najnižoj razini. Čak je i voda bila zaštićena u slučaju provale napadača. Ukoliko bi oni ušli u gornji dio podzemnog grada, onda bi se toj razini onemogućio pristup vodi kao i put prema drugim razinama. U grad se ulazilo kroz nekoliko stotina ulaza koji su bili dobro skriveni i kada bi se pojavila opasnost oni su se zatvarali i potom bili teško uočljivi jer bi se stopili s okolinom. Zanimljivo je da su putovi odavde vodili i van grada, a neki čak i u susjedne podzemne gradove.
Tko su graditelji?
Grad je osnovan kako bi se ljudi zaštitili od invazije koje su očito bile česte. No pitanje je tko je sagradio ovaj grad. Postoje različite teorije i teško je odrediti koja je točnija, jer ovdje nije bilo moguće provesti radiokarbonsko datiranje budući da je riječ o stijenama, a ne organskom materijalu. Prema jednoj od teorija grad su podigli Hetiti između 16. i 12. stoljeća. Kako se ovaj grad nalazio točno na sredini hetitskog teritorija moguće je da je ovo prvotno doista bio njihov grad. Oni su stalno ratovali i imali brojne ljute neprijatelje. Zagovornici ove teorije navode i koje, a prema njima to su mogli biti Frigijci. Ukoliko bi to bilo točno, to bi značilo da je ovaj kompleks nastao kada su se Frigijci naselili u blizini ovog područja, a to se zbilo tek negdje u 12. stoljeću pr. Krista. No druga teorija kaže suprotno da su grad pak podigli sami Frigijci, jer su bili najbolji graditelji željeznog doba. Moguće je isto tako da su grad preuzeli Frigijci od Hetita i proširili. No on je korišten i kasnije, od strane kršćana u rimsko doba, kao i u vrijeme rata između Bizanta i Arapa tijekom ranog srednjeg vijeka.
Grad se i dalje istražuje, i dok čekamo nove informacije ukoliko krenete u renovaciju budite pozorni i tko zna što vas čeka iza nekog vašeg zida, možda problemi tehničke prirode, a možda i neka vrijednost. Nadajmo se ovom drugom.
Piše: Sonja Kirchhoffer
