Mnogi su ljudi željeli postati kraljevima i kraljicama, a neki kraljevi i kraljice željeli su biti nešto drugo. Tako ni Friedrich August II., vladar njemačke kraljevine Saske od 1836. do 1854., nije bio previše zainteresiran za vlast i politiku. Odrađivao je svoje političke i vojne obveze, ali je u duši bio prirodoslovac.
Friedrich August II. poduzeo je mnoga putovanja po Europi kako bi upoznao različite krajolike . Volio je boraviti u prirodi, planinariti, tražiti nove biljne i životinjske vrste te skupljati kosture dinosaura. Pratili su ga renomirani znanstvenici i stručnjaci. Uvijek je nešto donosio sa svojih istraživačkih putovanja, pa je sakupio značaju prirodoslovnu zbirku. Često se na putovanjima predstavljao kao netko drugi i prerušavao kako ga nitko ne bi prepoznao. Dobio je nadimak sretni kralj.
Nakon što je saznao da je u Hrvatskoj otkrivena nova vrsta grma, odlučio je posjetiti našu zemlju i planirati u potrazi za novim biljkama. Na putovanju mu se pridružio i pukovnik Josip Jelačić. Saski kralj stigao je u Hrvatsku 1838. godine. Obišao je Klek, Velebit, Biokovo, Učku i Zmijsko brdo na Pelješcu. Iako je bio kralj, nije ni tražio ni očekivao da ga netko nosi ili vozi. Uživao je hodati satima i prelaziti zavidnu kilometražu.
Kralj je bio oduševljen hrvatskim planinama, te se vratio u Hrvatsku 1845., kad je istraživao po Velebitu i Goloj Plešivici. Pronašao je dvije nove biljke: Pedicularis friderici augusti i Centaurea friderici augusti. Nakon putovanja pisao je o svojim nalazima i krajevima koje je obilazio. Time je popularizirao hrvatske planine i njihovo bogatsvo.
Prema priči, kralju je na proputovanju Istrom bilo vrlo vruće, pa se spustio u Lovran kako bi se odmorio u sjeni stabla košćele, a upravitelj općine ponudio ga je domaćim vinom. U spomen na ovaj događaj u Lovranu su postavljene ploče na talijanskom i latinskom jeziku. Na potonjoj piše: Fridrik, sretni kralj od Saske, sjedio je 11. lipnja 1845. ispod ove košćele.
Piše: Marsela Alić
